U zaleđu grada Morondava na Madagaskaru nalazi se poznata „Avenija Baobaba“. Malo dalje nalaze se posebni baobabi, -“ les Baobabs amoureux „ (zaljubljeni baobabi), koji kao da izlaze iz jednog korijena. Zapravo, radi se o jednom stablu baobaba s dva debla omotana spiralno jedno oko drugog u beskonačni zagrljaj.

Deblo baobaba je mekano i treba mu dugo godina da  naraste. Stabla mogu biti visoka i do 25 metara te stara tisućama godina. Tek nakon 20 godina stablo prvi put procvjeta i donese plodove. Zbog sporog rasta i mekoće uspoređuju ga s malgaškim ženama. U južnom dijelu Madagaskara stabla tamarinda se često namjerno sade pored baobaba kako bi formirali par, jer stabla tamarinda zbog brzog  rasta i tvrde kore označavaju muževnost, brzinu, efikasnost. I danas se na zapadnoj obali Madagaskara vrše rituali tijekom kojih novovjenčane žene stoje ispred baobaba kako bi se pomolile za plodnost i uspješan brak, za koji je kao i za baobabov rast - koji kad naraste u sebi skriva mnogovrsne korisne plodove - potrebna strpljivost, ustrajnost i blagost.

Donosimo tekst don Šimuna Doljanina o štetnosti žurbe za rast ljubavi i dodatak kroz dvije priče o baobabu koje to potvrđuju.

Ljubav ima milijun neprijatelja. Jedan od jačih je žurba. Kada se dvoje susretnu i zavole sve ih goni da se brzo do kraja sjedine. A ako im se to dogodi, onda ih sve goni da počnu ubrzo zajedno živjeti pod istim krovom. Uskoro počnu stvarati zajedničke planove i kupovati zajedničke stvari. Sve to izgleda logično i dobro. Sve se događa brzo i čini im se da je to jaki izraz ljubavi. Jer navodno, ljubav ne može čekati.

Neprijatelj jedinstva je brzo sjedinjavanje. Mnoge se stvari dobro ne poslože, a već dođe do sjedinjenja, a u njemu bude bezbroj kratkih spojeva. A znamo što izazivaju kratki spojevi kod struje. Slično je i kod ljubavi. Naime, radi se o dvije osobe. Među osobama sve ide polako. Sporo. Veliko je otajstvo osoba! Neuhvatljiva je. Plaha. Skrivena. Znamo da naša riječ osoba dolazi iz grčkog izvornika (naime tamo je skovana ta riječ) koji kaže: prosopon. To je maska. Uloga. Puno više skriva nego otkriva. I uvijek je nešto drugo od onoga što se predstavlja. Demaskiranje je precizan posao. U žurbi se može puno toga poremetiti, nanijeti se rana jedno drugome i tako redom.

Ljubav ne trpi hitnju. Ona raste u noći. Tišini. Ona polako napreduje. Ona je sama po sebi gas, vatra, pogon, a razum joj je kočnica. Volan joj je milost odozgor. GPS joj je poučljivost. Kočenje joj čini veliku uslugu. Usporavanje joj omogućuje dublje uklapanje (kao kad se svemirske letjelice uklapaju jedna u drugu). Dublje ujedinjenje. Doživotno ujedinjenje. Do smrti. Velika većina rastava i tragičnih veza plod su hitnje.

Ono što kaže stara, dobra, majka Crkva, da se prije vjenčanja živi u čistim zarukama (držeći se za ruku i suzdržavajući se od upotrebe drugih udova!) dolazi iz same prirode ljubavi. Takva je ljubav. Traži vrijeme. Čistoću. Razgovor. Prelijevanje duša prije nego se preliju tijela. Lagano skidanje maski. Pažljivo liječenje starih rana. Pozorno doticanje novih rana. Puštanje da se događa ritam koji poštuje drugu osobu.

Kada neki čuju da je prakticiranje spolnosti prije braka (i izvan braka) grijeh diže im se kosa na glavi. Kakav je to grijeh? To je ljubav. Izraz ljubavi. Pa, volimo se i prepuštamo jedno drugome. Voljet ćemo se do smrti. Uživamo jedno u drugome. Kakav grijeh?

Grijeh hitnje! Žurbe! Neopreznosti! Nepoštivanja dubine druge osobe! Grijeh samoobmane i obmane drugoga! Grijeh prikrivanja onoga što je bitno i trajno! Grijeh zaborava istinskoga zakona zaruka. Grijeh nerazlikovanja statusa zaruka od statusa braka! Ima tu bezbroj grijeha. Pogrešaka. Zloporaba. Iskrivljenja. A namjerno prekidanje spolnog čina? A kontracepcija? A igra s prisilama ako dođe do začeća? A psihička nezrelost? A promiskuitet? Brzo mijenjanje partnera!

Ljubav je kao puž! Kao baobab!

(Jedan je sadašnji zaručnik ovo gore pročitao i potvrdio. On se zove Ivan, a njegovoj zaručnici ime Maja!)

Iz Malog princa

Pripovjedač napominje malom princu da baobabi nisu grmlje, već drveće veliko poput crkve, i da, čak kad bi poveo sobom čitavo krdo slonova, to krdo ne bi izišlo na kraj ni s jednim jedinim baobabom.  — Prije nego što narastu i baobabi su mali. — Točno! Ali zašto bi htio da ti ovce pojedu male baobabe?

Na planeti malog princa, kao i na svim planetarna, bilo je korisnog bilja i korova. Prema tome dobrog sjemenja i korisnog bilja te lošeg sjemenja i korova. A sjeme je nevidljivo. Ono spava u tajnovitosti zemlje sve dok mu ne padne na pamet da se probudi. Tada se protegne i protjera, najprije stidljivo prema suncu, jednu čarobnu, malu, bezazlenu mladicu. Ako se radi o mladici rotkvice ili ruže, možemo je mirne duše pustiti da raste. Ali ako se radi o korovu, treba ga smjesta iščupati, čim ga prepoznamo. Na planeti malog princa bilo je dakle strašnog sjemenja . . . bilo je to sjeme baobaba. Tlo planete bilo je zaraženo njime. A ako baobab ne iščupamo na vrijeme, nikad ga se više ne možemo otarasiti. On preplavi čitavu planetu. Probije je svojim korijenjem. A ako je planeta premalena i ako baobaba ima previše, ona se rasprsne. »To je pitanje reda«, govorio mi je poslije mali princ. »Kad završiš jutarnje uljepšavanje, treba pomno urediti i planetu. Čovjek se mora prisiliti da redovito čupa baobabe, čim ih počne razlikovati od ruža kojima vrlo nalikuju dok su još sasvim mladi. To je vrlo dosadan posao, ali i vrlo lak.

Priča o zecu, hijeni i baobabu

Jednog dana, zec je otišao u savanu i ispružio se u sjeni velikog stabla baobaba. "Sjena ovog drveta je divna", rekao je zec, "ali tko zna hoće li i njegovi plodovi biti dobri?" Baobab je nato ispustio jedan plod na zemlju, zec ga je podigao, pojeo i rekao: "Plod je stvarno dobar, ali hoće li biti takva i utroba stabla?" Baobab je otvorio pukotinu u svom deblu, zec je ušao i unutra ugledao divne ogrlice, veličanstvene dragulje i prekrasne haljine. Zec nije gubio vrijeme, uzeo je neke dragocjene predmete i donio plijen svojoj družici koja se donesenim blagom uljepšala.

Družica hijene, koja je bila prijateljica zečeve družice, otišla ju je posjetiti i kad ju je ugledala tako lijepo odjevenu i ukrašenu draguljima, odmah je poželjela isto takvo blago na sebi. Čim je stigla kući odmah je rekla svome partneru: "Zečeva družica ima izvanredne dragulje i  prekrasnu odjeću, a ja najjadniju haljinu i nevrijedni dragulj." Hijena je otišla pronaći zeca i upitala ga gdje je pronašao sve to blago. Zec je hijeni pokazao baobab i ispričao kako je došao do sveg tog blaga, pa je to isto pokušala i hijena. Međutim, nakon što je ušla u utrobu baobaba, za razliku od zeca, hijena je glasno  viknula: "Dragi baobabe, sve ovo blago ću odmah odnijeti svojoj kući!" Baobab se na te riječi uplašio i zatvorio otvor u svome deblu kroz koji je hijena ušla. Hijena više nije mogla izaći i zauvijek je ostala zarobljena u utrobi baobaba. Hijena, koja je htjela odjednom sve za sebe,  više nije mogla uživati u blagu koje je pronašla. Baobab joj je uskratio i hranu te je hijena  uginula.