Sjetio sam se kako je meni bilo kada nisam imao nikoga svoga.
Nikada se nisam hvalio time što pomažem ljudima.
Uvjeren sam da je dobrota kao žito u polju koje se množi sijanjem.
Rodio sam se na otoku Žirju u vremenu prije Prvog svjetskog rata. Te 1916. bio sam četverogodišnjak. Kao posljedica teške zime i rata na Žirju je zavladala glad. Prijetila je opasnost da mi djeca počnemo umirati od bolesti uzrokovanih iscrpljenošću.
Već u nekoliko navrata društvenim je mrežama kružio kratki, vrlo dirljiv i poticajan, film o dječaku za kojeg su u školi procijenili da se ne može školovati, te o majci koja mu pruža podršku... uskoro doznajemo da se radi o jednom od najvažnijih znanstvenika suvremene povijesti Thomasu Alva Edisonu. I pitamo se, što se je ustvari dogodilo...
POGLEDAJTE VIDEO
https://www.facebook.com/102946338057465/videos/1152204605231065/
Još snažno odjekuje, na početku ove godine, osobni i zborni zaziv snažnog, zemaljskog i mističnog u isto vrijeme - Kyrie - pjesme s kojom je Angelo Branduardi, poznati talijanski kantautor, želio zatvoriti Annus horribilis (Godina užasa) pandemije. To je vrijeme koje ga je duboko potreslo, skoro prekinulo i gotovo iznutra ugrozilo njegov album „Put duše“ koji je, kao životni trenutak, postao prosvjetljujući i prosvijetljeni zapis, objavljen krajem 2019. godine, nadahnut glazbenim opusom srednjovjekovne njemačke mističarke svete Hildegarde von Bingen.
«Pao sam u osamu (šutnju)“, izjavljuje Branduardi, govoreći o vremenu pandemije. „S pjesmom Kyrie vratio sam se glazbi. Pjevač-skladatelj prisjeća se ove pjesme riječima: «To je za mene plač (vapaj), jedna strašna Božja tišina. Tako sam je razumio. Mjesecima nisam svirao, sada skladam pun čuđenja, poput djeteta.”
Intervju s Angelom Branduardijem napravio je Massimo Iondini
Kitty O'Meara je umirovljenica koja živi sa svojim suprugom Filipom, bivšim učiteljem. Njena neimenovana pjesma, koja započinje retkom "I ljudi ostadoše kod kuće", objavljena je i prevedena na više jezika a proširena preko radio postaja u Australiji. Pjesma je postala popularna za vrijeme izbijanja koronavirusa – kao znak nade da će iz ovog kolektivnog stanja zatočenosti i straha proizaći nešto dobro.
Nudi nam kratku priču što mi možemo učiniti u ovom teškom vremenu i s vremenom koje imamo na raspolaganju.
