Claudia Messing, psihologinja, sociologinja i predsjednica Argentinskog društva za obiteljsku terapiju, u svojoj posljednjoj knjizi "Kako danas djeca misle i osjećaju", kaže da u naše vrijeme „dolazi do strukturne promjene na društvenoj razini u odnosu roditelj/odrasli – dijete, nazvana "simetrija djeteta s odraslom osobom". Djeca do te mjere oponašaju svoje roditelje i odrasle osobe, da ponavljaju njihove rečenice, način razmišljanja, stavove, znanje, tjeskobe, strahove te također oponašaju njihove nerazriješene životne priče. Tako se postavljaju na istu razinu - kao da su oni odrasle osobe".
“Zahtjevi odrastanja postaju sve teži. Djeca i mladi postaju blokirani, demoralizirani i napuštaju brzo svoje interese. Zato je pitanje poziva i zanimanja danas tako teško: moraju i žele izabrati zvanje koje im jamči zadovoljstvo i uspjeh i ne smiju pogriješiti. Moramo ih naučiti i pokazati im primjerom kako se otkriva postepeno vlastite interese i talente. U suprotnom, to je nešto što može paralizirati, gdje je zadovoljstvo otkrića potisnuto a sigurnost koju traže vrlo je teško pronaći.“
Na današnji dan, 20. studenoga obilježava seSvjetski dan djeces ciljem podizanja svijesti o važnosti brige za dobrobit i zaštitu djece diljem svijeta. Kako obilježavanje ovog dana može pomoći odraslima u ispunjenijem življenju svakodnevice? Koje životne lekcije možemo naučiti od djece?
Donosimo članak iz knjige posvećene prof. Anti Vukasoviću Za bolje odgajanje i uspješniji bračni i obiteljski život, o ljepoti, važnosti i izazovu rađanja i potomstva za Kučiće, Hrvatsku i cijeli svijet.
“Na mladima svijet ostaje” - mudra je narodna izreka. Mladi nastavljaju djela svojih predaka - roditelja, djedova i pradjedova. To je uvjet čovjekova opstanka, zakonit proces koji omogućuje neprekidnost življenja, ljudskog održanja i razvitka. Potomci znače nastavak života obitelji, naroda, čovječanstva. Oni grade rodoslovlja, istražuju svoje korjene, nastavljaju već započeto, produžuju nedovršeno, ostvaruju neostvareno. Oni spajaju desetljeća, stoljeća i tisućljeća. Omogućuju razvitak ljudske kulture i civilizacije. Oni će nastaviti i naša djela. Omogućit će daljnji razvitak ljudskoga roda i njegove kulture u budućnosti.
U situaciji u kojoj smo se zatekli proteklih mjeseci sigurno nije bilo lako odreći se one svakodnevice koja je bila ispunjena socijalnim interakcijama kako za nas tako i za one najmanje koji su bili prisiljeni napusiti školske klupe, prijateljstva, hobije te razne druge aktivnosti.
Ove specifične okolnosti su nam možda pomogle da razumijemo bolje vrijednost bratske veze, koja pruža ogroman broj faktora koji pospješuju zdravi psiho-fizički te socijalni razvoj.
Gledaj me, gledaj me, tu sam već četiri mjeseca… Gledaj me! Ravno u oči – unutra! Daj da se vidim u tvojim očima! Ove oči nisu gledale za sebe; nisu bile više moje, niti su gledale samu sebe! Bile su …u tvojima, uvijek – da bi se mogla roditi u njima, iz tvojih očiju sami moj lik, onako kao što me ti vidiš! Pogled na sve stvari, na čitavi svijet, kao što ga ti vidiš. Evo me sada – onakva kao što me ti želiš.
„Kao što me ti želiš“, Luigi Pirandello
Čim se dijete rodi, vizualni motorički sustav (gledanje i viđenje) istog trenutka postaje najvažniji za njegov rast, to jest način na koji dijete od početka komunicira. Ono što će najvjerojatnije gledati i vidjeti je majčino lice, osobito njezine oči. Majčino lice i oči postaju središte njegovog promatranja.
