Hod Zajedno - Udruga za promicanje obiteljskih vrijednostiHod Zajedno - Udruga za promicanje obiteljskih vrijednostiHod Zajedno - Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti
  • O nama
  • Obitelj
    • Brak
    • Majčinstvo
    • Očinstvo
    • Djeca
    • Mladi
    • Stari
  • Riječ
    • Dijalog
    • Pomirenje
    • Mudrost
  • Primjeri
    • Prijateljstvo
    • Svjedočanstva
    • Liderstvo
    • Projekti
    • Solidarnost
  • Posjeti
  • Kontakt

 

         

 

    Brak

    Uzajamni odnos ljubavi i poštovanja

    Nisam ja, ona/on je

    U Bibliji su obiteljsko-bračne razmirice maltene identične našim vremenima. Već su tada bili vrlo aktualni i dobro poznati obrasci bračnih ponašanja u razmiricama. Ovi se obrasci mogu sažeti po slijedećim uzorcima ponašanja bračnih partnera:

     - 'prebacivanje krivnje na drugog supružnika' ('nisam ja nego...')

    - 'izlijevi ljubomore' ('gdje si bio/bila?')

    - 'djeca kao izvor bračnih problema' ('nikada ništa od njega/nje'')

    - 'neplodnosti muža ili žene' ('ostali smo sami')

    - 'mačo muškarac i dobra žena' ('mudra žena i glup muž').

    Sve ovo i više, naći ćemo i u bračnim pričama današnjice. Odabrali smo nekoliko karakterističnih biblijskih priča oko bračnih razmirica koje su u biblijskoj pripovijesti i povijest ostavile dubokog traga, to jest nekoliko biblijskih bračnih parova uz svojevrsna 'gesla' sporova po kojima su se odvijale razmirice među njima: Adam i Eva ('nisam ja'); Sara i Abraham ('ostali smo sami'); Izak i Rebeka ('velika djeca velika briga'); Rahela i Jakov ('dosta mi je svega'); Nabal i Abigaila ('ljepotica i budala').

    Adam i Eva: 'Nisam ja, ona/on je'

    Jedan od najčešćih razloga bračnih razmirica uzajamno je prebacivanje krivnje među supružnicima. Ono se uglavnom svodi na zajednički nazivnik po obrascu odgovornosti: 'nisam ja, ona/on je..'. U biblijskom tekstu prva zabilježena bračna svađa jest ova između Adama i Eve. Njihova kratka bračna idila kulminirala je vrlo neobičnim uzajamnim prebacivanjima odgovornosti i još neobičnijom presudom nebeskog arbitra u toj razmirici.

    U središtu ove razmirice javlja se važan biblijski motiv, koji je u ovom slučaju uzrokovao bračnu razmiricu. To je onaj vječni motiv požude ili žudnje; u čijem se središtu uvijek nalazi ono što je: 'oku zamamljivo' (Post 3:6). U Post 3 kao i u Post 6 ono što je 'oku zamamljivo' želja je, toga se dočepati. Kao i u svim pripovijestima o žudnji slijedi nam glagol לקח) laqah) (= uzeti, prisvojiti), koji se pak vrlo često pojavljuje u kontekstu putene seksualne želje ili čina. Nakon želje ili žudnje što vrije u čovjekovom umu, slijedi akcija ispružena ruka, dohvaćanje i uzimanje.

    Ovome je indikativan tekst Post 6:2 iz pripovijesti o tzv. ‘sinovima Božjim’, thkogod da oni bili. Tekst pokazuje i objedinjuje dvije nerazdvojne komponente žudnje. Prvo, činu prethodi: žudnja oka, kolokvijalnim rječnikom to je kao da su ‘bacili pogled’. Ovome potom slijedi čin, a to je ispružena ruka, i uzimanje objekta žudnje, ponovno običnim rječnikom to je, ‘samoposluživanje’.

    Kada se prvi bračni par trebao suočiti sa rezultatima i posljedicama ovoga čina, protivnoga Božjem naputku (Post 2:16-17) slijede razmirice i uzajamno prebacivanje krivnje između prvih supružnika i Boga Stvoritelja.

    Žena (Eva) se opravdava i prebacuje krivnju na zvjerku koja 'bijaše lukavija od sve zvjeradi: 'Zmija me zavede; zato sam jela' (Post 3:13). U ovom prebacivanju krivnje u maniri Pilatovog pranja 'nevinih' ruku, muž (Adam) smogne hrabrosti da krivnju prebaci na samog Stvoritelja, a svoju (ne)odgovornost pravda riječima: “Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo“ (Post 3:12).

    Rezultat ove prve bračne razmirice opisan je u riječima nebeskog arbitra: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina“ (Post 3:15). Ova priča pokazuje na trajne posljedice i sveukupnu disharmoniju koja je zavladala temeljem jedne bračne svađe ali i neprihvaćanja svoje odgovornosti. Postavlja se pitanje, za jedno drugo razmatranje, nije li ono sudbonosno 'stablo spoznaje' trebalo ograditi žilet žicom?

    Sarah i Abraham: ‘Prošlo je vrijeme smijeha’

    Neke idilične bračne priče započinju skladnim i opuštenim odnosima, koji se lako zakomplicirati kakvim incidentnim događajem ili nepromišljenim odlukama. Jedan pomalo cinični biblijski pisac veli da svemu ima vrijeme: “Vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja” (Prop 3:4). Abraham i Sara možda nisu toliko plesali, ali su imali svojih ne malih briga oko potomstva obzirom da je Sara bila (a) nerotkinja i još (b) u poznim godinama (Post 16:2). Ipak stiže nebeska intervencija i obećanje o tome da će Sara zatrudnjeti, što nju navodi na ciničan podsmijeh (Post 18:12).

    Slijedom pak izvještaja iz Post 16, Sara nakon svih frustracija svoje jalovosti donosi odluku, čime preuzima i odgovornost. Slijedimo li pažljivo biblijske tekstove iz njihovih bračnih priča, Sara je evidentno bila mater familias. Ovom odlukom ona svoga muža, Abrahama, upućuje svojoj sluškinji Hagari: „Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece“ (Post 16:2). Nedvojbeno, bez ikakve primjedbe, opaske ili sugestije, Abraham to bespogovorno posluša (Post 16:2c).

    Već i sama činjenica da je Hagara začela (16:4b) postaje uzrokom bračnih razmirica između Sare i Abrahama. Sara se okomljuje na muža rječima: „Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja“ (16:5), ali po kojoj logici stvari? Bračna se razmirica dalje zahuktava kada Sara počinje zazivati ime Božje: „Jahve sudio i meni i tebi“ (Post 16:5c). Sara u datoj situaciji, gdje na nju Hagara gleda s prijezirom, Sara zahtjeva zaštitu od strane svoga muža (usp. von Rad,193). Abraham, vidjevši dokle je došao taj obiteljski sukob, distancira se od Hagare, riječima upućenim svojoj ženi Sari: „Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci“ (Post 16:6), tj. čini s njom što te volja. Iako treba primijetiti da Abrahamu nimalo nije bilo drago što je njegova žena potjerala Hagaru i njihova (?) sina Jišmaela (usp. Post 21:11).

    Izak i Rebeka: ‘Velika djeca, velika briga’

    Jedan od izvora bračnih i obiteljskih napetosti nerijetko jesu djeca, a što slijedi onu narodsku izreku: ‘mala djeca, mala briga; velika djeca, velika briga’. U izazovima s ‘velikom djecom’, obiteljske biblijske priče evidentno su intrigantne i poučne. One ukazuje na situacije kada se ‘velikoj djeci’ tolerirati sve-i-svašta, pa su ne samo svojim roditeljima i obitelji, postajali izvorom mnogih problema. Velik je broj biblijskih uglednika (Eli, Samuel, David) svoje sinove nisu mudro odgajali (usp. 1Sam 3:13; 1Kr 1:6). Neki su od njih svoje sinove toliko razmazili, što im se kasnije obijalo o glavu, pa su postali i prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Za Adoniju, Davidova sina, koji je sam sebe namjerio postaviti za kralja, biblijski tekst ovako govori:

    'Adonija, sin Hagitin, pooholi se i pomisli: "Ja ću biti kralj!". Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako činiš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma’ (1Kr 1:5-6)

    Kao rezultat takvog odgoja, Adonija potom postaje i uzrokom obiteljske razmirice. I dok mu je otac, na samrti (1Kr 1:4-5) Adonija sebe narcisoidno pripravlja za budućega kralja.

    Djeca se ne rađaju u nekom vakumu, ona dolaze na svijet nedužna i čista, ulazeći u već zatečeni kontekst svojeg roditeljskog i obiteljskog doma. Čak kada bi i otac i majka bili idealni roditelji, obiteljski je krug širi od roditeljskog doma. Ilustrativan je primjer Izakova ženidba u obitelj Rebeke i njena brata Labana, što se zapravo pokazalo kao disfunkcionalna obitelj. To će se kasnije osobito pokazati u životu Rebekina sina Jakova, kojega će Laban, majčin brat, nemilice iskorištavati i varati.

    U primjeru bračnoga para Izaka i Rebeke,ona maksima: ‘velika djeca, velika briga’, u svakom se pogledu ispunila. Neka ponašanja njihova sina Ezava postaju izvor ogorčenja njegovoj majci i ocu. Ako načas izuzmemo etiološko-teološke aspekte ove biblijske priče, pa se usredotočimo samo na obiteljsko ozračje evidentne su bračne i obiteljske napetosti. U prednatalnoj fazi i teškoćama tijekom trudnoće, Rebeka sluti buduće probleme, pa uzvikuje: „Ako je tako, zašto ću živjeti“ (Post 25:22). Sluteći već tada da će odnosi njezinih sinova blizanaca u životu biti teški, problematični i konfliktni, obzirom da su se djeca, „već u njezinoj utrobi tako sudarala“ (25:22). Tako će se ubuduće odnosi ove braće blizanaca znatno odraziti i na odnose unutar bračne zajednice njihovih roditelja.

    Činjenica da su životni putovi njihovih sinova, Jakova i Ezava, krenuli sasvim drugačijim putovima i smjerovima, unijelo je u brak Izaka i Rebeke dodatne napetosti. Nakon teškog konflikta između njihovih sinova, Ezav se obvezuje na krvnu osvetu prema svome bratu Jakovu (Post 27:41). Sve to opterećuje bračne odnose njihovih roditelja. Osvetoljubivi Ezav, dodatno iz inata prema svojim roditeljima u situaciji u kojoj se našao prevarenim, ženi se Hetitkinjama, „Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona“ (Post 26:34). Ovo je, kako svjedoči biblijski tekst, postao izvor ogorčenja između Izaka i Rebeke (usp. Post 26:35).

    Rahela i Jakov: ‘Dosta mi je svega’

    Pripovijest se  vraća Jakovu koji je sazrijevao u disfunkcionalnoj obitelji oca i majke (Izaka i Rebeke) i majčinog brata Labana.

    Bračna priča Rahele i Jakova još je jedna od klasičnih priča iz knjige Postanka, iznova s dodatnim nabojem oko nasušne potrebe da se priskrbi nasljednik. Dakako, da bude sin 'muškić' obzirom da se žensko dijete ne računa kao nasljednik. U takvoj konstelaciji i frustraciji nemogućnosti da bi zatrudnjela, Rahela prema svome mužu Jakovu reagira eruptivno: „Daj mi djecu! Inače ću svisnuti! (אנכי מתה) ”(Post 30:1), u najdoslovnijem smislu ovo bi se prevodilo kao: 'Daj mi djecu! Inače sam mrtva'.

    Reakcija Jakova, sukladna tadašnjem poimanju da je ženina neplodnost zapravo neka vrsta božanske retribucije: 'Jakov se razljuti na Rahelu te reče: Zar sam ja namjesto Boga, koji ti je uskratio plod utrobe?' (Post 30:2). Moguće je da je Rahela svome mužu Jakovu zapravo posredno davala naznake i nudila mu da uzme priležnicu, svoju sluškinju Bilhu, što Jakov evidentno nije odmah razumio pa mu je to Rahela trebala dodatno pojasniti: „Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj (אליה בא (pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj“ (30:3).

    Ovo je, kao i kod Sare i Abrahama, još jedan od najizvornijih i najprimitivniji slučaja surogat majčinstva. Naime, Sara također upućujući svog muža Abrahama da 'priđe' k njenoj sluškinji Hagari, pa zaključuje: 'možda ću (tako) i ja imati djece'. Skoro pa istovjetno, Rahela, Jakovu nudi slično rješenje u obliku surogat majčinstva. Tako što bi Bilha, njena sluškinja, začela s njenim mužem Jakovom, pa da Bilha, kaže Rahela, 'rodi na mojim koljenima' (30:3b).

    Nabal i Abigaila: ‘Ljepotica i budala’

    Bračna priča o Nabalu i Abigaili, i njihovoh bračnoj neslozi, razlikuje se od svih prethodnih bračnih pripovijesti. Bračne priče koje smo do sada razmatrali i raščlanjivali uglavnom se usredotočuju na, uzajamno prebacivanje krivnje između bračnih partnera (Adam i Eva), problem bračne neplodnosti (Sarah i Abraham; Rahela i Jakov), ili probleme koje uzrokuju djeca u obiteljskom životu (Izak i Rebeka).

    Kod Nabala i Abigajile, suočavamo se s novim izazovom. Riječ je o bračnom paru za koji bismo možda lako pronašli pandane u našem vremenu. Ovdje se radi o izuzetno dobro stojećem ali bahatom mužu (Nabal) i mudroj ženi (Abigaila). U našem svijetu Nabala bismo vjerojatno smjestili među mačo muškarce i tajkune, dok bi se Abigaila našla među privlačnim i mudrim ženama. Abigaila je žena bogatog Karmelićanina, Nabala. U imenima ovih supružnika, neizostavna je igra riječi; etimološki i onomastički, ime Nabal (= glup) dok je Abigajila (= radost moga oca).

    Kao i u mnogih drugih situacija imena su dakako opisna pa ponekad ne odgovaraju realnim situacijama. Naime, u ovom slučaju nije sasvim vjerojatno da bi roditelji svome djetetu nadjenuli ime Nabal ('Glupko' ili 'Budalić'), što bi odgovaralo imenu Nabal. Dok, istovremeno Nabalova žena u susretu s Davidom, uopće ne dvoji oko imena svoga muža i njegove naravi:

    „Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog čovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim“ (1Sam 25:25).

    Nabal u svojoj gluposti, bahat je i nasilan čovjek. Bahatost njegova karaktera neizostavno je povezan i s njegovim imutkom. U ovoj se pripovijesti radi o tome da David sa svojom pratnjom, gladni prolaze pustinjom, i načuvši o Nabalu i njegovom izobilju, traže samo kakav zalogaj za izgladnjelu kolonu ('Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se nađe pri ruci', 1Sam 25:8). Nabal rezolutno odbija ikakvu pomoć pružiti. David i dio njegove skupine (1Sam 25:13) sprema se suočiti sa Nabalom. Napetu situaciju spašava Nabalova žena Abigaila koja, bez znanja svoga muža, spremi nešto hrane za Davida i njegovu skupinu (1Sam 25:18).

    Evidentno je da bračni odnosi u braku Nabala i Abigajile nisu bili ljubavni, skladni ili romantični. Štoviše, zbog ovakvog nesretnog braka, čini se da se u svim ovim epizodama koji su unijeli Davida i njegovu skupinu usred ovoga, ne baš sretnoga braka, mogu se uočiti naznake romantične veze između Davida i Abigajile (usp. 1Sam 25:2331). Priča ima svoj zaključak kada bahati Nabal, nakon pijanke, doživi srčani udar i umire. Ovaj se toliko napio i obnevidio - 'Nabal bijaše veseo i sasvim pijan' (1Sam 25:36) , da mu je Abigajila, njegova žena izjutra pojasniti što se sve zbivalo tijekom noći. Naime, David se već na toj gozbi spremao oduzeti život Nabalu i uništit mu sve njegovo imanje; na što ga je odgovorila Abigajila:

    „tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti učinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!“ (1Sam 25:34).

    Pošto se Nabal izjutra otrijeznio i čuo od svoje žene cijelu priču zbivanja od protekle noći, srce ga je izdalo: „njemu obamrije srce u grudima, i on osta kao da se skamenio“ (25:37). Nabal, nakon ovog srčanog udara, poživio je još jedno kratko vrijeme ‚te umrije‘ (1Sam 25:38). Odmah nakon njegove smrti, David zaprosi Abigajilu da mu bude ženom (1Sam 25:39). Čini se da je romansa Davida i Abigajile započela još za života njenog muža Nabala, koji je pak svoj brak i bračnu zajednicu sustavno potkopavao svojim bahatim mačo pristupom.

    Prilagodio za stranicu: Luka Medić

    Danijel Berković
    11 Listopad 2022
    Hitovi: 1031
    • Prethodno
    • Sljedeće
      Nalazite se ovdje:  
    1. Obitelj
    2. Brak
    3. Nisam ja, ona/on je
    Krenimo iznova od Nazareta! Obitelj

    Krenimo iznova od Nazareta!

    05 Siječanj 2024
    Voljeti znači dati sve i dati se u potpunosti Brak

    Voljeti znači dati sve i dati se u potpunosti

    21 Studeni 2023
    Naši su osjećaji uvijek bili usklađeni i on mi je uvijek bio utjeha i podrška u svemu Brak

    Naši su osjećaji uvijek bili usklađeni i on mi je uvijek bio utjeha i podrška u svemu

    13 Kolovoz 2023
    Trpezu preda mnom prostireš Obitelj

    Trpezu preda mnom prostireš

    21 Srpanj 2023
    Ja sam jedna osoba, samo jedan JA!“ Mladi

    Ja sam jedna osoba, samo jedan JA!“

    01 Srpanj 2023
    Plamen ljubavi u vašim srcima je žar iz plamena Jahvina Brak

    Plamen ljubavi u vašim srcima je žar iz plamena Jahvina

    29 Svibanj 2023
    Uvijek su to djeca (sinovi) jedne majke Majčinstvo

    Uvijek su to djeca (sinovi) jedne majke

    01 Veljača 2023
    Ovo je najljepši dan u godini, upravo zato što si s obitelji i prijateljima Obitelj

    Ovo je najljepši dan u godini, upravo zato što si s obitelji i prijateljima

    08 Prosinac 2022
    Osjećam kako duboko pripadamo jedno drugome, kako se cijelo moje biće ukorijenilo u tebi Brak

    Osjećam kako duboko pripadamo jedno drugome, kako se cijelo moje biće ukorijenilo u tebi

    27 Listopad 2022
    Nisam ja, ona/on je Brak

    Nisam ja, ona/on je

    11 Listopad 2022
    Djeca oponašaju svoje roditelje Djeca

    Djeca oponašaju svoje roditelje

    17 Rujan 2022
    Volio sam je neizmjerno, od prvoga dana do njezine smrti Brak

    Volio sam je neizmjerno, od prvoga dana do njezine smrti

    22 Srpanj 2022
    Mogao bih zauvijek šetati svojim vrtom Brak

    Mogao bih zauvijek šetati svojim vrtom

    10 Srpanj 2022
    Temeljno je bilo pitanje: Što će reći otac? Očinstvo

    Temeljno je bilo pitanje: Što će reći otac?

    16 Lipanj 2022
    Osjećam da je to ona, moja žena Brak

    Osjećam da je to ona, moja žena

    22 Svibanj 2022
    © 2019 Udruga HOD ZAJEDNO | izrada i održavanje M2

    • Početna
    • O nama
    • Obitelj
      • Brak
      • Majčinstvo
      • Očinstvo
      • Djeca
      • Mladi
      • Stari
    • Riječ
      • Dijalog
      • Pomirenje
      • Mudrost
    • Primjeri
      • Prijateljstvo
      • Svjedočanstva
      • Liderstvo
      • Projekti
      • Solidarnost
    • Posjeti
    • Kontakt
    • Prijava
             
     
    Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje korisničkih usluga te za olakšavanje navigacije našim stranicama.
    Zatvori