Tko je taj Miroslav Bulešić?
Zapravo sam to često puta nezainteresirano pomislila.
Što god da sam u životu molila ili tražila, najčešće bih pitala direktno Gospodina.
Nisam bila sklona tražiti zagovor nekog blaženika ili sveca.
Sve do jednog trena...
Mala obitelj, veliko svjedočanstvo
“Dugujemo sv. Stošiji svoje svjedočenje. Ovo je i ohrabrenje za sve one žene koje ne mogu imati zemaljsku djecu”, rekla je Željka te istaknula kako je, kada je saznala da je ostala trudna, sve prepustila Gospodinu vjerujući u njegovu svetu volju.
„Iskreno mogu svjedočiti da sam u dubini svoga srca uvijek vjerovao da će nam Gospodin podariti potomstvo“ – nadodaje suprug Mate.
“Poseban je osjećaj nositi njeno ime jer nas ona obilježava kroz cijeli naš život“, zaključuje Stošija.
Svjedočanstvo se odnosi na ono što se dogodilo u ljeto 2002. u okrugu Kitgum, na sjeveru Ugande, na području napadnutom od strane zloglasnih pobunjenika LRA (Lord's Resistance Army).
U koncentracionom logoru, tom mraku crnila, zapečenog ljudskog mesa, štakora debelih od stalne gozbe ljudskim mrtvim tijelom, miševa koji grickaju uši, prste i nokte, osoba je nemoćna obraniti se. Tijelo joj je iscrpljeno od izgladnjivanja i izloženosti prljavštini i raznim bolestima. U takvom zemaljskom paklu postoje anđeli. Uvijek postoje anđeli u ljudskom ruhu - ljudi čiji pogled umiruje i tješi, ljudi na koje se možeš osloniti. Jedan od njih je bez sumnje i Stanislawa Leszcynska, koja je 1943.godine deportirana u Auschwitz i tamo ostala do njegova oslobođenja 1945.godine. Logoraši su je zvali „majka“ i „anđeo dobrote“.
Mary Karr (Groves, Texas, 1955) spisateljica i pjesnikinja, autorica poznate knjige Art of Memoir (2015).
Prvih četrdeset godina svog života bila sam ateist i zato sam se uvijek osjećala poput neke vještice, u bilo kojoj crkvi u koju bi me odvukli susjedi kao malenu djevojčicu.
