“Dugujemo sv. Stošiji svoje svjedočenje. Ovo je i ohrabrenje za sve one žene koje ne mogu imati zemaljsku djecu”, rekla je Željka te istaknula kako je, kada je saznala da je ostala trudna, sve prepustila Gospodinu vjerujući u njegovu svetu volju.
„Iskreno mogu svjedočiti da sam u dubini svoga srca uvijek vjerovao da će nam Gospodin podariti potomstvo“ – nadodaje suprug Mate.
“Poseban je osjećaj nositi njeno ime jer nas ona obilježava kroz cijeli naš život“, zaključuje Stošija.
Svjedočanstvo se odnosi na ono što se dogodilo u ljeto 2002. u okrugu Kitgum, na sjeveru Ugande, na području napadnutom od strane zloglasnih pobunjenika LRA (Lord's Resistance Army).
U koncentracionom logoru, tom mraku crnila, zapečenog ljudskog mesa, štakora debelih od stalne gozbe ljudskim mrtvim tijelom, miševa koji grickaju uši, prste i nokte, osoba je nemoćna obraniti se. Tijelo joj je iscrpljeno od izgladnjivanja i izloženosti prljavštini i raznim bolestima. U takvom zemaljskom paklu postoje anđeli.Uvijek postoje anđeli u ljudskom ruhu - ljudi čiji pogled umiruje i tješi, ljudi na koje se možeš osloniti. Jedan od njih je bez sumnje i Stanislawa Leszcynska, koja je 1943.godine deportirana u Auschwitz i tamo ostala do njegova oslobođenja 1945.godine. Logoraši su je zvali „majka“ i „anđeo dobrote“.
Mary Karr (Groves, Texas, 1955) spisateljica i pjesnikinja, autorica poznate knjige Art of Memoir (2015).
O važnosti pripovijedanja i svom iskustvu obraćenja.
Prvih četrdeset godina svog života bila sam ateist i zato sam se uvijek osjećala poput neke vještice, u bilo kojoj crkvi u koju bi me odvukli susjedi kao malenu djevojčicu.