Dakle na ružu nalik bijelu, čistu

u velik cvijet je silazila kog kiti toliki listak,

pa se otud diže tamo gdje ljubav navijek će joj biti.

Iz lica svima  živi plamen liže...

jer svjetlo se božansko ispreplete

kroz cio svemir koliko je vrijedan,

i ne može ga ništa da omete.

Tu kraljevinu radosti i reda

Staro i novo stanovništvo tvori

što zor i ljubav sveza u znak jedan.

O trojno svjetlo,

s jedine što gori zvijezde na pogled njima da ih poji,

k oluji našoj dolje vid obori!

                                                                                                 Dante, Raj 31 pjevanje

Kako je moguć brak, ako ova volja, moja, svojeglava, tvrdoglava ohola volja, ne želim reći da je to samo Filip ili Karla, nego smo to svi mi, ako  se ta naša volja i naša idolatrija ne podloži nebeskoj volji, Božjoj volji… Zato govorimo da je kršćanski brak brak u troje: muž, žena i Isus Krist. Njega se sluša. On je glava. Podlaže se Očevoj volji.

Propovijed Don Antuna Nižetića, Katedrala sv. Stošije - Zadar, 13.05.2023.

Sve što se dogodilo u Isusovom životu tiče se svih ljudi svih vremena. Kad bi Isus bio samo čovjek, to ne bi bilo tako. Crkva nam već 2000 godina naviješta da Isus nije samo čovjek, nego da je on utjelovljena Istina i Ljubav – Bog, a svi smo mi u odnosu prema Ljubavi i Istini.

Danas se o Bogu govori kao o nekoj neosobnoj energiji, pa naročito kad djeci govorim o Bogu, onda ih pitam: može li biti da taj koji je nas stvorio, da Bog koji je stvorio naše uši, da on nema uši?  Može li biti da onaj koji je stvorio usta, da on nema usta, da on ne može govoriti?

Onaj koji je stvorio naša usta i sposobnost govora i razuma, on ne može biti nesposoban govoriti i čuti… Kaže poslanica Hebrejima da nam je Bog govorio puno puta i na puno načina i konačno nam je progovorio u Isusu Kristu.

Znamo da se uvijek govori u Crkvi kako se  muka i smrt Isusa Krista tiče svih ljudi i kažemo kako su naši grijesi pali na Krista… Jedna gospođa, koja se obratila s ateizma, nedavno mi je govorila kako je imala mistično iskustvo -  vidjela je sebe u onoj rulji koja viče „Raspni ga“! Isto tako, Kristovo uskrsnuće se tiče svih nas. Pavao kaže da je Krist uskrišen radi našeg opravdanja… čovjek kada ide na ispovijed pa kuša kako mu Bog oprašta i teške grijehe i kako mu daje novi život - on tada stvarno može dotaknuti ovo Uskrsnuće …

Tu poveznicu Kristove muke, smrti i uskrsnuća svatko od nas može kušati u svome životu, ali i ovi manje važni događaji Isusovog života, tiču se svih nas. I oni su Božja Riječ za mene i za tebe.

Tako nas se tiče i ovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj o kojem smo upravo slušali, za koje evanđelist kaže da je to znamenje. To znači da on nije izveo neki trik, malo da zabavi tamo ljude, nego je učinio nešto što ima značenje za nas, to čudo je jedna slika koja govori tisuću riječi – Božjih riječi. Kao kad je Krist umnožio kruh, onda je pobjegao od njih jer su ga htjeli zakraljiti, onda kaže: „Ne tražite me jer ste vidjeli znamenje, jer vam je to nešto reklo, nego jer ste se nasitili, to jest niste ništa razumjeli“.

Vidjet ćete zanimljive stvari u ovom evanđelju koje se duboko tiču svakoga od nas, a posebno naših mladenaca i svih bračnih parova.

Prvo znamenje koje Isus čini je na jednoj svadbi. Isto tako prvi problem i izvor svih problema u čovječanstvu… svi znamo da je neki problem u čovječanstvu, u čovjeku, dogodio se neki ozbiljan „kvar“, taj „kvar“ crkva naziva pala narav. Objava nam govori da je prvo puklo nešto u jednom bračnom paru i da je tamo izvor čovjekovog problema. Dogodilo  se da ovaj stari Adam (za Krista kažemo da je novi Adam), da je vidio Evu, kao što je Filip rekao kad je vidio Karlu, kad se zaljubio, on želi dati život za nju, prekrasnu: „Bože fala ti, ima Boga! Kad vidiš tako nekog lijepog…. Kao što je i Adam vidio, ali poslije, kad se odvojio od Božje ljubavi… Kaže Pjesma nad pjesmama da je plamen ljubavi koji je u Filipovu srcu i plamen ljubavi koji je u Karlinom srcu prema njemu, da je to žar iz plamena Jahvina. Ali znamo da žar ako se udalji od vatre.. šta se događa sa žarom ako nije u vatri? Ne trebam to tumačiti… i to se onda dogodilo, to je slika Adama i Eve, to je slika svih nas.

Dogodilo se to da u jednom trenutku, kad su se odvojili od Boga, a to svi kušamo iako ne moramo biti svjesni toga, jer kad popiješ neki otrov,  ne moraš znati da je to otrov, ali te otruje. Tako i grijeh, to jest neposluh Bogu, Božjoj volji, otruje naš Duh, stvara nemir u nama, odvaja nas od Ljubavi, mi bi željeli ljubiti, ali što se događa, što Adam kaže Bogu…. To je slikovito opisano, opisuje naš život, jer to se događa u našoj nutrini, kaže: „što ste učinili“? Što kaže Adam, što kaže Filip, što kaže Antun? Što kaže…? Kaže: „Ona je kriva! Ona mi je dala pa sam jeo! Kazni nju!“ Što se dogodilo? Gdje je nestala ljubav?

To je situacija čovječanstva. Mi hoćemo ljubiti, hoćemo živjeti (u jedinstvu). Sjećam se, kao dijete, roditelji bi se nekad svađali – kako je to teško djetetu..., ali sjećam se nekih trenutaka, baš mi se to urezalo u srce, kad sam vidio da su moji otac i majka u jedinstvu… mi smo puno šetali, nismo imali auto… kad bi ja vidio da oni govore jedno drugome, da se vole, sjećam se  tolike miline u mojoj dječjoj duši, toliki mir, zadovoljstvo…

Svi to znamo bez da nam itko objašnjava, mir je u jedinstvu, spasenje je u jedinstvu…pa nisu uzalud komunisti govorili: „Bratstvo i jedinstvo“, to svi žele, samo što su bili glupi… ajmo mi sad uzet puške pa ćemo bratstvo i jedinstvo.. na ho ruk… ah ludo?!

Kako ćeš, kad problem nije tamo u nekima koji su na vlasti, nego problem je u meni, unutra je problem, problem je da sam se odvojio od ljubavi Božje, onda zbog toga vladaju nada mnom i gnjev, i srdžba, i bludnost, lijenost, oholost, zavist … sve to vlada sa mnom. To me sprječava da budem u jedinstvu s drugima…

Dobro, onda, baš zbog tog „kvara“ koji je nastao… možda je to neprikladna riječ, ne znam, bolje reći zbog tog pada u čovjekovoj nutrini - koji vidimo na svakom koraku… promatramo stalno trule plodove tog pada, te odvojenosti od Božje ljubavi, Istine, smisla… Svugdje vidimo to… svaka obitelj, svaki čovjek kuša to…

Kako znamo da je to istina  - da su oni jeli nešto duhovno otrovno, pa vidimo to svatko u sebi samome. Još našim žilama kola taj otrov, taj da živimo u.. puno je laži u nama (srž svakog grijeha je upravo laž).

Zatim ovo evanđelje kaže da svi ljudi prvo iznose dobro vino, a kad se ponapiju onda ide ono gore vino, a onda nestane vina… to je život ljudski, a što hoćeš drugo, mladi su, lijepi su, vidi ih kako su šesni, vole se, evo to sve frca od senzualnosti, proljeće njihovog života je najbolje vino, ali neoboriva činjenica je da se to vino troši.. i onda malo gore vino, i onda na kraju dođe voda, ali možemo li mi prihvatiti da naš život bude voda? Da nam život bude preživljavanje…

Možemo reći da je vino slika životne radosti. U njihovom odnosu sada je radost. Čovjek ne može živjeti bez radosti. Jedan čovjek mi je govorio: „Izgubio sam svaku kap radost“. Ne može nastaviti živjeti čovjek tako. Radost je nužna za život, ne može naš život biti jedna simbioza. Koliki bračni parovi postanu simbioza!? Zajedno zbog toga jer imamo kredit zajedno, jer radimo kat, jer djeca su zajednička…

Zanimljivo što Krist odgovara Mariji… danas je spomen Gospe Fatimske. Stavimo ove mladence, pod Marijinu zaštitu, koja je sva stoljeća uz Crkvu, u Fatimi na izvanredan i čudesan način… pozivam one koji se malo kolebate, koji ste u nevjeri, koji ste u sumnji, malo guglajte Fatimu. Na današnji dan se ukazala Gospa u Fatimi. Mislim da nije ni slučajno da ste stavili, ništa nije slučajno, vjerojatno ste htjeli taj datum.

U Fatimi se kao i u ovom evanđelju Gospa izborila za neka čuda. Znajući da smo mi slabi, Gospa nam je izmolila nevjerojatna znamenja - u Fatimi su se dogodila nevjerojatna čuda. Djeca su rekla, Franjo, Jacinta i Lucija su rekli: u 12 sati Gospa će dati znak, svi će ga vidjeti. Došli su deseci tisuća ljudi, mnogi su se došli narugati, došle su novine, … to je bilo 1917. Imate fotografije tog događaja, možete naći na Internetu. I u 12 sati, kad je Gospa rekla, mislili su ljudi da je Sudnji dan, sunce je plesalo, skakalo prema zemlji... To su objavile sve novine Europe. Tada kad su djeca rekla, u 12 sati…

Majka Marija je s nama i u ovim teškim vremenima nevjere, bezboštva, koje vodi čovjeka u ludilo… stvarno vidimo da je ovo jedno ludilo. Što se događa? Svi su poludjeli, društvo je poludjelo, vidi Euroviziju, ludo sve, jeli moguće uopće to sve, da se tako nešto događa, ludo, bolesno sve, moguće je sve, sve je moguće, kada ostaviš Boga – sve postaje totalni apsurd.

Zanimljivo kada Krist odgovara Mariji, kad ona njemu kaže: „Nemaju vina!“ Zamisli kada dođe taj trenutak… ne morate se previše mučiti u zamišljanju vi bračni parovi… kad dođe trenutak da nema vina, nema radosti, da je nestala ona senzualnost, da je nestalo ono najbolje vino, ljudski najbolje, vrhunsko.

Što na ovom svijetu ima bolje, vrhunskije, od senzualnosti muškarca i žene, da se vole… Ali svi znamo, samo se pravimo mutavi, da to vino nestaje! U jako malim količinama ga imamo u podrumu. Svi to znamo, ovo dvoje još to ne zna, saznat će brzo… zato smo tu, nismo ovdje da se zezamo, a nismo ni da ih bacimo u krizu, mi smo ovdje da bi slavili ljubav i brak. Tu smo jer vjerujemo u nadnaravnu ljubav. U čuda. U Onoga koji pretvara vodu u vino.

Krist u svom odgovoru Mariji, kad je rekla „vina nemaju“, govori o  nekom  svom času koji dolazi - kad će On dati vino koje fali. Koji je to čas? Kad je taj čas kad će on dati čovječanstvu ono što fali..? Ono što stvarno može uliti istinsko vino u srce svakog čovjeka je ona Ljubav koja se očitovala u Kristu, i znamo da na euharistiji pijemo vino, to je njegova krv, ima jedan čas kad će on pokazati ovu nebesku ljubav koja ne može ostati skrivena. Kada čovjek to vidi, recimo kada se ta ljubav utjelovi, ti vidiš nekog čovjeka koji ima tu ljubav, ne možeš ostati ravnodušan prema tome, da jedan čovjek umire, muče ga, ubijaju ga, a on zagovara za nas, za njih, moli: „Oče oprosti im…“.. to je ta nebeska Božja ljubav.

Kantor je pjevao riječi iz hvalospjeva ljubavi iz poslanice Korinćanima. Kršćani su, da bi opisali tu ljubav koja se objavila u Kristu, morali čak izmisliti novu riječ. Grčki  jezik je jezik filozofije, sve svrstava, klasificira, tako da ima jednu riječ koja opisuje privrženu ljubav - obiteljsku, onda ima drugu riječ koja opisuje prijateljsku ljubav i ima treću riječ koja opisuje ljubav muškarca i žene – svi je znamo - eros.

Koja je četvrta ljubav? Do Krista nema nikakve četvrte ljubavi, to je sve. Postojala je jedna riječ kad bi se ljudi smilovali nekom siromahu, onda su uzeli baš tu riječ da bi to opisali, to je riječ agape, milosrdna ljubav, čuli ste tu riječ, koja zapravo jako sliči židovskoj riječi kojom oni opisuju Božju ljubav, a to je ahava.

Onda su, kad su morali prevesti na grčki, jer tada su svi ljudi u poznatom svijetu razumjeli grčki, uzeli tu riječ, koja do tada ima marginalno značenje… tako da u Novom Zavjetu, koji je na grčkom, postaje najvažnija ta riječ koja nosi jedno novo dublje značenje… Nama je na hrvatskom sve jedna riječ -  ljubav, pa ne razumijemo – ali to je sada riječ koja opisuje novu stvarnost, koja do Krista nije postojala na ovom svijetu… da se ta stvarnost nije pojavila u Kristu, mi nikad ne bismo znali za tako nešto. Ljubav prema neprijateljima! Božja ljubav! Ljubav bez koristi! Besplatna ljubav! Nebeska ljubav!

Čovjek koji prihvati da je ta ljubav istina, a to smo svi sposobni, jer smo stvoreni od te iste Ljubavi i ona je smisao i cilj našeg postojanja što svi intuiramo duboko. Zašto to mnogi ljudi ne mogu prihvatiti? Kad bi mi prihvatili da je ta ljubav istinita, evo ovdje raspela koje nam vizualizira tu ljubav… kada bi mi prihvatili da je to Istina… ne suditi druge, ljubiti čak i neprijatelja, onda to mene raskrinkava, koji sam uvjeren da sam pravedan, da sam dobar, a sad pred tom Ljubavlju koja je jedina istinska ljubav (sve druge ljubavi su samo slika ove ljubavi)… u svjetlu te ljubavi moram priznati da je moja ljubav i moja dobrota lažna… svi smo lažni… Svi ljudi da stanu na vagu od daha bi lakši bili.

Kad čitamo evanđelje vidimo kako se Krist borio s nama da nam raskrinka tu lažnu ljubav. Rekao je: „Poznajem vas dobro. Ljubavi Božje nemate u sebi!“ Oni su, kao i mi, mislili kako su pravedni, kako vole nekoga. On im je rekao „Vi nemate ljubavi Božje u sebi“! Što vam to znači ako ljubite one koji vas ljube… pa to rade i životinje: pas te liže kad mu daš jesti, ugrize te kad (?) … ništa posebno ne radite, ništa vrijedno…  

Krist je donio na svijet jedino vrijedno, vječno, jedino takva ljubav ima težinu… Božju ljubav… i to nije nešto što kršćani govore i vjeruju nesvjesni trpljenja u svijetu, nesvjesni da ljudi imaju rak, nesvjesni ratova… ta vjera u tu ljubav ide usprkos tome, ona je objavljena upravo u muci na križu, mučenici su je imali u teškim trpljenjima, toliki ljudi koje poznajemo nose tu vjeru u jako teškim životnim situacijama.

Sveti Ivan piše da ta vjera pobjeđuje svijet, pobjeđuje mentalitet ovog svijeta koji nas vodi u apsurd, besmisao i očaj…

Poznavajući malo Filipa i Karlu, znam da se već polako otvaraju toj ljubavi. Znate što pitam zaručnike kada se pripremaju za brak, a vidim da ih vjera ne dotiče, da nisu tu zbog vjere, Krista nego zbog folklora ili nekih čudnih ideja… pitam ih jedno pitanje da se malo zamisle, nekad se malo čak i posvađamo zbog tog pitanja…

Recimo  da su mi došli Filip i Karla na pripreme za brak i pitam Filipa: „Filipe, tko ti jamči… imaš li neko jamstvo da će ti u godinama koje dolaze, Karla biti vjerna?“ I onda pitam nju: „Karla, koje je jamstvo? Imala si vremena razmišljati, imaš li jamstvo da će ti Filip biti vjeran? Vjeran i onda kada zagusti? Kad se rodi dijete.. znamo kako se mijenjaju odnosi kad se rodi dijete. Više muž nije u središtu, sve se vrti oko bebe, ima to svoju dinamiku. Svi su različiti ali neke stvari se ponavljaju.

Tko ti jamči? Pazi, ona kaže: „Mi se volimo!“ Što ti to znači „Mi se volimo!?“ Što to znači? Jedna mi je rekla: „Osjećam, to su leptirići u solarnom pleksusu!“ Što god to značilo. Ali pazi, znači, ako ti ulaziš u jednu trajnu vezu, znaš i da će biti čak i nerazrješiva, itd.. i baziraš to samo na tom osjećaju… ali pazi ovo je činjenica - te osjećaje Filip nije sam sebi dao, nije stisnuo zube i rekao: „Sad ću osjećati ljubav za Karlu…“ Ti osjećaji kako su sami došli i „zapalili“ ga mogu se tako isto sami ugasiti ili zapaliti za neku drugu!

Eto zato smo mi danas ovdje. Jer ti osjećaji su jako svojeglavi… i sad ja pitam Karlu, ili bilo koju koja se... tu su neke cure koje će se brzo zaručiti, mladići… i kažem vam u ime životne mudrosti i istine: pazite pri odluci jako na ovo: „Koje ti je jamstvo da će ti u tim trenucima biti vjeran, da će ti biti vjerna?“ Jedna se naljutila na mene jer nije imala odgovor pa me ljutito pitala: „A koje je vama jamstvo da ćete ostati vjerni svome pozivu“? Nekad se ozbiljno naljute na mene kad ih provociram s tim pitanjem.

Jer pazi, ti ne možeš ići u banku, a brak je puno puno ozbiljniji savez ili ugovor od ugovora za kredit, ovo je puno ozbiljnija odluka nego dignuti kredit, iako je gadna odluka i dignuti kredit. Ovo je puno ozbiljnije, s time ćete živjeti cijeli život. I sad ti to baziraš na: „Mi se volimo!“, „u solarnom pleksusu leptirići“… Bi li ti banka dala kredit na takvo jamstvo? Oni kažu: „Koje je jamstvo da ćete nam vratiti?“ „Osjećam da ću vam vratiti“. „Vjeruj  u sebe“ piše velikim slovima na jednoj banci da navuku ljude… (smijeh …)

Jedino  pravo jamstvo… Karla, ja se nadam da taj mladić u kojeg si toliko zaljubljena, voli Isusa Krista više nego tebe. Jedino jamstvo za Filipa da će mu Karla biti vjerna u tim trenucima je da voli Krista više nego njega…

Ajmo to ovako reći.. kako sam jednoj djevojčici neki dan rekao.. koju sam netom prije Prve pričesti krstio, da upadne u svoju grupu, jako je lijepo shvaćala sve i da joj objasnim što je krštenje, rekao sam joj „Znaš što će se sad dogoditi? Jedan savez između tebe i Isusa. Govorili smo prije tko je Isus Krist… ti si rekla da ga voliš… To je sad vjenčanje između tebe i Njega“. Ona je to dobro razumjela. Ti ćeš od sada pripadati Njemu.

Onda, u tom smislu, možemo reći da je ovo drugi brak koji sklapaju Filip i Karla. Prvi brak je krštenje. Danas je to totalno obescijenjeno, pa mnogi ljudi to ne razumiju. Krštenje je brak u kojem ti kažeš: „Ja ne pripadam više sebi! Ja od sada slušam tebe Kriste“!

Prvi kršćani..., kršćani danas u Istočnoj crkvi, vidio sam svojim očima, kad se odrasli krste moraju pljunuti prema zapadu, prema tami, i odreći se sotone koji je bio njihov gazda kojeg su slušali, i okrenuti se prema Kristu i reći:                   “Od sada tebe slušam, ti si moj Gospodin, Gospodar!“ To je jedino jamstvo za ovaj brak, za sve brakove, zato je ovo poziv svima nama na obraćenje, bez toga ništa, obraćenje je krštenje, obnova krštenja, da se vratimo Istini, da se vratimo Kristu, da se vratimo prvoj ljubavi, da ljubimo Njega. „Ljubav nije ljubljena!“, vikala je jedna svetica po ulicama svoga grada. Zašto ne ljubimo ljubav? … i onda tek u tom kontekstu mi možemo govoriti kad počne brak.

Pita me neki dan jedan čovjek: „Što da napravim, moj prijatelj…“.. (uvijek pitaju za prijatelja), nije za mene (smijeh)“ kaže: „ žena mu je poludjela, dvoje djece, ide vani po pubovima, dopisuje se s nekim stalno, puno situacija…“, kaže: „Što da ja njemu savjetujem, što da ja njemu kažem “ ?

Ovo je srž tog problema - da li ta žena ima život u sebi, kako kaže Krist, ili ga nema. Ako je naš život, ovo je  sad ključ, ovo je ključno: ako je Filipov život, i Karlin život,  jedna idolatrija… što znači idolatrija? Svi smo uronjeni u idolatriju – to jest smisao mog života je ova zemlja. Moram vam reći istinu. Istina oslobađa. Smisao Filipovog života nije ovaj brak. Ni smisao Karlinog života nije ovaj brak. Jedini objektivni razlog i smisao našeg postojanja je upoznati Boga i ljubiti ga i biti s Njime vječno. Ako oni budu živjeli brak usmjereni ka tome cilju tek tada će i njihov brak biti smislen i trajno vrijedan i lijep.

Međutim, ako oni budu živjeli usmjereni na ovaj svijet kao na cilj, na brak kao cilj, na djecu kao cilj, na bilo što ovo-svjetsko kao cilj… ako oni naprave smisao života u tome i sve što ide uz to - to nije smisao našeg života. Smisao našeg života jasno piše u Katekizmu: upoznati Boga, ljubiti ga i biti s njime vječno.

Sad pazite, to se događa u vjeri, kad ti primiš, kad se daš Isusu Kristu, kad kažeš: „Ja ću odsad tebe slušati!“ To je nešto jako konkretno, počneš voljeti ono što govori Krist, počneš voljeti Očevu volju… ono što govori Krist. Krist kaže: „Oprosti!“ To je njegova volja. A moja volja je: „Neću oprostiti!“ A kako ne razumiješ???, bolja je njegova volja, i u svemu drugo. Onda, kad se to događa u čovjeku, onda se događa taj brak duše s Bogom koji je prevažan, koji je prvi, onda, ako se to ne dogodi, onda mi živimo jednu laž.  Naš plan kako bi to trebalo izgledati, to jest naša volja. U Bibliji se idole naziva laž: „Neće ući u kraljevstvo Božje tko god čini i ljubi laž!“.  Mora biti ovako po mome, kako sam zamislio, zamislila … žena ima muža, on će biti moja sigurna luka… to svaka žena želi, da joj je muž sigurna luka. Muž nije sigurna luka. Neki je šutljiv, neki ovakav, neki onakav, to se zove, ajmo reći, to su neki križići, postoje križevi, to su križići koji obilježavaju svačiji život… zarežu naš život, zarežu naše idole da se osuše, da se pokaže laž, da se pokaže da ova zemlja ne nudi vino za koje smo stvoreni…

Onda, onaj koji ne ide za Isusom Kristom, tko se ne odriče svojih idola, tko nema život u sebi, on onda čim dođe neki križ, budući da on mora raj stvoriti tu… to znači idolatrija, da živiš u jednoj laži, moram tu stvoriti raj. Tu nije raj! Ima li, neka digne ruku tko hoće ovdje napraviti raj, kome je cilj ova zemlja? Moram ti reći istinu: „Stvorit ćeš sebi i drugima pakao!“ Ovdje nije raj! Tek u vjeri mi možemo u odnosu s Kristom razumjeti da cilj našeg života nije ovaj svijet kao da smo životinje: cilj je vječnost, i tek kad nam je cilj Vječnost - tada možemo biti normalni s obzirom na zemlju. Zašto normalni? Jer nas svih čini nenormalnima, razdražljivima, nerazumnima kad očekujemo od ovoga svijeta ono što nam on ne može dati.

Žena, čim je malo muž nije pogledao, ovo sad govorim općenito, postoje teške situacije, možda ih žive neki od vas… Zato Crkva u svojoj mudrosti govori da kad je neka teška situacija, kad je u opasnosti život ili vjera - da postoji rastava od stola i postelje, itd. Sad govorimo o uobičajenim svakodnevnim problemima i problemčićima koji stavljaju naše idole i planove u krizu i pred kojima onaj tko nema život u sebi, tko nema Krista u sebi, mora bježati, mora tražiti drugi idol… Postaje mu nepodnošljivo jer mu je nestalo ovozemaljskog vina, a nadnaravno vino još nije probao.

Idol znači: „ono od čega nam dolazi život“. „To je moj bog!“ To je ono zbog čega živim, ono što ljubim svim srcem, umom i snagama.

Ne znam da li ste me sposobni čuti, posebno na današnji dan, u ovoj strci, organizaciji, nervozi… danas vam svima govorim da postoji Ljubav. Nisam došao tu da vas obeshrabrim, nego da vam kažem istinu… u ljubavi. Mi se možemo lagati, možemo se muljati, možemo reći, samo hvaliti ljudsku ljubav, … moram reći istinu koja je granica ljudske ljubavi i da postoji Božja ljubav.

Zato su danas Karla i Filip tu, da stave svoje ruke u Božje ruke. Sklapaju sada savez pred Bogoma. To će im pomagati. Ako je zaručnicima stalo do Boga. Ako dolaze na vjenčanje zaručnici kojima nije stalo do Boga, koji još nisu otkrili kako je divno živjeti u milosti…ja ne želim živjeti u grijehu. Ne želim mučiti sam sebe. Ne želim živjeti u laži, odvojen od Krista.

Onda, kada dođu poteškoće, iz ljubavi prema Bogu će se moći nadići te poteškoće. A čekaju vas poteškoće, kao i lijepi trenuci. Zašto vas čekaju, zašto ih čekaju poteškoće, samo još to…

Zato što, svaki poziv, primjerice kad su apostoli išli za Kristom, on ih je pozvao, i Bog je pozvao Filipa i Karlu da sklope brak, uvjeren sam, nisu slučajno tu, ali problem da je, jer smo grešni ljudi, taj poziv uprljan. Poziv Petrov, poziv Ivanov, sa čime je uprljan? Oni idu za Kristom. On kaže: „Idite za mnom!“ Kaže Filipu i Karli: „Idite za mnom!“ „Idite sada u brak!“ Ali, što je problem?

Pogledajmo Petra, Ivana, i sve njih… uprljano je… unutra je i taština, i oholost, i borba za prva mjesta, i moja volja… moja volja… koji je najveći problem u braku i u svakom odnosu? Moja volja, moja volja, moja volja… sad počinje jedan proces rasta, sazrijevanja, već je započeo, ali sada imate veće oružje, veću pomoć u kojoj je moguć brak?

Kako je moguć brak, ako ova volja, moja, svojeglava, tvrdoglava ohola volja, ne želim reći da je to samo Filip ili Karla, nego smo to svi mi, ako  se ta naša volja i naša idolatrija podloži nebeskoj volji, Božjoj volji… Zato govorimo da je kršćanski brak brak u troje: muž, žena i Isus Krist. Njega se sluša. On je glava. Podlaže se Očevoj volji.

To možemo nazvati svojevrsnim umiranjem. Tko će mi dati snagu za umiranje, da odustanem od svoje volje? Evo pitam nas svih: „Koji je znak da ti ideš za Isusom Kristom?“ Znači da se na raznim područjima svog života, u svim područjima života, pitaš, ne živiš automatski: moja volja. Nego se pitaš, koja je Njegova volja, i ulaziš u borbu odustajanja od svoje volje koja vodi u samoću i prokletstvo i ulaženje u Njegovu volju u kojoj je blagoslov i Život vječni.

Nema recepta za zajedništvo, ali to je jedini način da se može živjeti zajedništvo, da se može živjeti jedinstvo.

Nadam se da vam Duh Sveti govori kroz moje slabe riječi. Predajmo ovo dvoje naših ljubljenih mladenaca Božjoj ljubavi, pratimo ih u molitvi. Važna će im biti i naša blizina i podrška.

Prije neki dan  napisao je jedan slovenski teolog članak s naslovom: „Ako ovako nastavimo, svi ćemo poludjeti.“ Onda je dao odgovor: zajednica. Sad smo svi individue, svatko ispred svog ekrana. Zajednica. Ovo dvoje mladih, jedna velika nada za njih je da imaju podršku svojih zajednica, braće i sestara pred koje dolaze, zajedno slušaju Božju riječ, okupljaju se, mole, imaju i duhovno vodstvo…nisu sami… imaju konkretnu Crkvu, braću i sestre u vjeri, katehiste, svećenike…. I ja imam svoju zajednicu, to me ohrabruje, vidim borbe bračnih parova, vidim druge svećenike, divan je dar iskrenosti u zajednici, gdje možemo biti ono što jesmo, slabi, grešni, ali gdje zajedno hodamo prema istom cilju… to je odgovor na ovu totalnu krizu braka i raspad sistema koji svi vidimo i ne znamo što ćemo.

Dragi Filipe i Karla, predajemo vas sada u Božje ruke. On vas ljubi neizmjerno, ljubite i vi Njega pa ćete ustrajati i u ljubavi jedno prema drugome.

Transkript propovijedi priredila: Štefica Laura Paripović