Ostaje nam od iznimne važnosti što smo konačno naučili gledati na velike događaje ljudske povijesti odozdo, iz perspektive onih koji trpe. Radi se o tome da se u toj perspektivi odozdo ne stavimo na strani vječno nezadovoljnih, već da odgovorimo na potrebe života u svim njegovim dimenzijama.
Dietrich Bonhöffer
Preporuča ti se da budeš ponizan, da ne postaneš bezosjećajna osoba: On, Bog, postao je čovjekom; ti, čovječe, priznaj da si čovjek: sva tvoja poniznost sastoji se u prepoznavanju da si čovjek. Sada, budući da te Bog uči poniznosti, kaže: „Nisam došao vršiti svoju volju, nego onoga koji me je poslao“. Oholi čine svoju volju. Ponizni pak vrše volju Božju.
Sv. Augustin
Ovih dana usmjerili smo pogled prema nebu, zajedništvu svih svetaca i molili za duše pokojnih. Zadržimo trenutak pogled prema gore, kako bismo zastali pred likom izuzetnog sveca obnove Crkve nakon Tridentskog koncila - sv. Karla Boromejskog.
“Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.” 1 Pet 3, 3-4
“Odgovarajuća odjeća nas čini ljudima.”
William C. Breda
“Bistar i razuman čovjek kreće se svojim svijetom u pristojnoj i prikladnoj odjeći.”
G.K. Chesterton
Vanjština i odjeća bitna su obilježja osobnosti oduvijek. Osim funkcionalnosti odjećom se na neki način iskazivala narav osobe. Problematika vezana uz način odijevanja seže iz davnih vremena gdje valja potražiti uzroke određenih pravila vezanih za odijevanje, koja su ustaljena do današnjih vremena. Odjeća je simbol bogat nijansama: predstavlja dostojanstvo, kraljevsko, svećeničko ili proročko; ruho koje vjernik nosi satkano je od evanđeoskih stavova: milosrđa, dobrote, poniznosti.
„Bdijte svaki dan i svaki čas i budite spremni činiti savršeno ono što je Bogu milo,
znajući da u času kada ne mislimo Gospodin dolazi“
Bazilije Cezarejski.
Možemo reći da se naše postojanje događa u očekivanju – od jednog događaja do drugoga. Čekajući da se rodim, čekam da odrastem i sazrijem, čekam da umrem, konačno čekam „ispunjenje“ života, koje stoji iznad svih očekivanja. Božićno vrijeme, kojemu kao priprema prethodi vrijeme Došašća, već nam nudi polog one punine božanskog, vječnog i blaženog života, koji nam je priopćen u Duhu Uskrsloga. Došašće nas podsjeća da smo svi istinski u iščekivanju. Iz tog razloga, ne možemo si priuštiti život kao u Noino vrijeme, u površnosti kao "vrhovnom poroku našeg doba", kako kaže Raimond Panikkar.
Ljudska priroda sa svojim potrebama i željama ima tri slabe točke, koje se odnose na tri sklonosti, koje možemo nazvati pukotinama ili otvorenim ranama. One u čovjeku postoje od iskona.
Prva pukotina oslabljuje zdravu i prirodnu želju čovjeka za životom, za postojanjem, za stvaranjem, za rađanjem. Zove se pohlepa. To je izopačena sklonost prema skupljanju za sebe, posjedovanju za sebe, rađanju za sebe.
Druga pukotina odnosi se na čovjekovu zdravu i prirodnu potrebu da bude priznat i ljubljen. Izopačena sklonost koja u nama živi sastoji se u sljedećem: Umjesto da nadiđemo potrebu za priznanjem i ljubavlju, umjesto da je pretvorimo u istinski i osobni odnos prema nekoj drugoj osobi, mi je koristimo samo za vlastitu korist.
Treća pukotina zbog koje smo krhki, ranjivi i osjetljivi na napast odnosi se na zdravu ljudsku potrebu za stvaranjem, organiziranjem, vladanjem nad vremenom i stvarima. Izopačena sklonost sastoji se u tome, da želimo nad svime vladati u svoju korist posredstvom moći, bogatstva ili znanja.
Gorljivo Tebe tražim. Tebe žeđa duša moja. Tebe želi tijelo moje kao zemlja suha, žedna, bezvodna. Ljubav je Tvoja bolja od života.
Nekad ovako pomislimo: ugrabiti novca, seksa i uspjeha i ubaciti ih u posudu svoga srca i na kraju napraviti koktel koji se zove sreća. Izgleda jednostavno i sasvim moguće. Zašto ne? Pa logično je. Sve je nadohvat ruke. Pa to svi nastoje. Ima toliko gotovih recepata. Moralo bi biti dobro i slatko!
Ako uzmemo samo jednu dlačicu s naše glave i stavimo je na ispitivanje moći ćemo otkriti gotovo sve drugo što je u našem tijelu. Vidjet će se i cijela povijest našega tijela, a i šire, nasljedstvo od prastarih vremena, pa i neka budućnost koja će se s našim tijelom događati. U dlačici je sve upisano. U slamčici je sve. Maksi-svijet je potpuno u mini-svijetu!
Isus iz Nazareta je samo slamčica u oceanu povijesti. Njegov križ je jedan u nizu bezbrojnih križeva na kojima su u Rimskom carstvu bili razapinjani razbojici raznih profila. On je jedan od bezbrojnih propovjednika koji su prosipali raznorazne riječi.
Kažu za Mozarta da je često postavljao pitanje onima koji su ga nukali da im nešto odsvira: Lieben Sie mich? (Ljubiš li me?). Ako bi dobio potvrdan odgovor sjedao bi za klavir i izvodio svoje virtuoznosti. Nije podnsio da netko voli njegovu glazbu i izvođenje, a da ne ljubi njega. Ljubav ga je inspirirala. Ulijevala mu je sigurnost i cjelovitost, gornju matematiku.
Zanimljivo, i Krist je pitao Petra: Ljubiš li me? Htio je da Petar odvoji sve od Njegove Osobe što nije On i da ljubi osobno Njega. Jedino to ima puni smisao. Sve ostalo stvara zbrku. Osoba traži osobu!
Željko Mardešić rođen je u Milni na Braču, ali je djetinjstvo proveo u prelijepoj Komiži na Visu, gdje je i pokopan. Bio je jedan od najcjenjenijih sociologa religije, iako je završio pravo i radio kao pravnik. Poznavao je teologiju i bio oduševljen II. Vatikanskim koncilom. Pisao je o zanimljivim stvarima i razgovarao s različitim ljudima. Pratio je sve što se događa u Hrvatskoj i svijetu, na društvenoj i osobito crkvenoj razini. O sebi je napisao nekoliko stranica u Uvodu knjige „Lica i maske svetoga“. Govori nam o tri poniženja koja je doživio, koja su u njemu izazvala pobunu, te kako je uspio nadvladati ta poniženja. Radi se o poniženju razuma, osobne moralne nedosljednosti i poniženju dobrote. Na kraju je doživio i poniženje siromaštva, uzrokovano dijelom težinom Domovinskog rata a dijelom vlastitim odabirom samozatajnog života.
Gdje god da te život odnese uvijek se rado prisjetiš mirisa, slika i osoba iz svog djetinjstva. Ta te sjećanja prate kroz cijeli život. Dio su tebe, ma kako tvoj život danas izgledao i gdje se nalazio, ona ostaje dio tebe. I danas ih možeš tako snažno osjećati. To potvrđuje i ova priča.
Jedna od riječi koje često čujemo preko medija i koja nam polako ulazi u uši i srce jest: ugroza. Zanimljiva riječ. Čujemo je iz vojnih krugova, kada se govori nacionalnoj sigurnosti i jačanju obrambenih snaga. Ljeti slušamo o ugrozi od požara, slušali smo o ugrozi od potresa. Mnogi su u ugrozi da ostanu bez posla ili se već nalaze u ugrozi nezaposlenosti. Osjećamo ugrozu od jednog malog virusa, koji je u jednom trenutku blokirao pola čovječanstva i utjecao na naše živote… Mnogi iskušavaju ugroze nasilja, nepravde, samoće …
Ugroza je neizbježna, ali utjeha je snažnija.Dobro je uvijek snažnije od zla.Iako na prvi pogled nije tako.Gdje se „utješujemo“?
Jedna od riječi koje često čujemo preko medija i koja nam polako ulazi u uši i srce jest: ugroza. Zanimljiva riječ. Čujemo je iz vojnih krugova, kada se govori nacionalnoj sigurnosti i jačanju obrambenih snaga. Ljeti slušamo o ugrozi od požara, slušali smo o ugrozi od potresa. Mnogi su u ugrozi da ostanu bez posla ili se već nalaze u ugrozi nezaposlenosti. Osjećamo ugrozu od jednog malog virusa, koji je u jednom trenutku blokirao pola čovječanstva i utjecao i naše živote… Mnogi iskušavaju ugroze nasilja, nepravde, samoće …
Ugroza je neizbježna, ali utjeha je snažnija.Dobro je uvijek snažnije od zla.Iako na prvi pogled nije tako.Gdje se „utješujemo“?
Prema percepciji mnogih, virus je zadobio proporcije jednog od stvorenja iz Borgesove fantastične zoologije. Naime, Borges nam predstavlja životinju koja se zove Hide-behind, koja ima slično djelovanje kao virus. A kao mogući odgovor na takvu situaciju, u kojoj se trenutačno nalazi gotovo čitavo čovječanstvo, donijet ćemo pjesmu Paul Simona i Art Garfunkela: “Most iznad nemirnih voda”.
Često ovih dana, unatoč situaciji koja se može vrlo brzo promijeniti, čujemo ili čitamo u medijima zanimljiv izraz: Nova normalnost. Ovo geslo trebalo bi izraziti i pozvati nas na novi način života u posebnim okolnostima, koja smo proživljavali ovih mjeseci.
Zvuk je u različitim oblicima dio našeg života. On se ne odnosi samo na glazbu. To je širi pojam koji označava mnoge nevidljive valove koji struje zrakom i dopiru do našeg uha. Ono što nam uđe kroz uho mijenja nas, preobražava, prodire duboko u nas.
„Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce“ Ps 90,12
Tema svih tema u ovo vrijeme je koronavirus. Evo, spominje se i u ovom tekstu. Je li u potpunosti tako? Je li zaista virus top tema medija, razgovora …? Jedna tema dostiže po brojnosti spominjanja viralnu temu virusa. Ta tema je vrijeme. Vrijeme!
Pitanje je za svih nas kako se postaviti prema koronavirusu, problemima izolacije i drugim poteškoćama koje proizlaze iz takve situacije. A što je još važnije, kako ćemo razgovarati sa svojim bližnjima, osobito djecom, s kolegama, i konačno u javnosti o tom problemu koji stvara brojna ograničenja, uzrokuje brojne probleme i strahove oko bliže i dalje budućnosti.
Prva i najvažnija stvar je nikad se ne bojati. Strah nam pokvari raspoloženje, što nas predisponira da se lakše razbolimo. Da bi tijelo pobijedilo infekciju, duh mora biti snažan.
Albert Camus je napisao poznati roman „Kuga“. Ono što je manje poznato , napisao je također dva manja djela Pouka i Govora o zarazi kuge, za medicinsko osoblje i sve one koji se susreću s problemom kuge.
