Ako ste među mnogim ljudima koji se svakodnevno muče, imajte na umu da su i mene  moje muke dovele svrsi mojega života, koja me čekala.

A ta je svrha bila daleko, daleko, iznad svega što sam mogao i zamisliti.

Želim da iskusite svu radost i sve ispunjenje koje vam je On namijenio.

Započinjem ovu priču, jer osoba o kojoj ću pisati je imala velik utjecaj na moj život u doba moje prebrođene krize. Centar svega jest zapravo velika ljubav Kristova koju On ima za svakog čovjeka na svoj način. 

Nick Vujičić rođen je 1982. u Australiji, kao prvo dijete u obitelji, međutim svijet je ugledao bez ruku i nogu, bez ikakva medicinskog objašnjenja. Na porođaju njegov otac i majka su bili u velikoj krizi, do te mjere da ga majka nije htjela držati ni dojiti prva 4 mjeseca njegova života. Trebalo im je mnogo vremena da povjeruju Bogu da On nije pogriješio. Nakon Nicka podigli su još dvoje djece koja su rođena potpuno zdravi.

Tijekom određenog vremena Bog im je udijelio vjeru i nadu u budućnost za njihovog sina: „Tugovali su, a tada su odlučili odgajati svojega invalidnog sina da bude „normalan“, koliko to može biti. Moji su roditelji nepokolebljivi vjernici pa su bili uvjereni da im je Bog zacijelo s razlogom dao takvog sina“.

Ali kako su godine prolazile, tijekom djetinjstva, Nick se susretao sa mnogim poniženjima, odbacivanjem i krhkim samopouzdanjem. Zlostavljali su ga, bio je u depresiji i neprestano usamljen, iz dana u dan pitajući se zašto je drugačiji od drugih i zašto mu Bog nije dao ono što svi drugi imaju. Kroz vrijeme škole morao se sakrivati od druge djece kako ga ne bi ismijavali i zadirkivali. Svi oko njega su se osjećali nelagodno i zbunjeno jer na prvi pogled nije ličio na čovjeka. Sa 8 godina pokušao je samoubojstvo, htio se utopiti u kadi punoj vode, međutim nije mogao jer mu je bilo žao roditelja koji ga vole.

Sam on kaže da je trebao biti zahvalan Bogu na onome što ima, a ne biti ljut zbog onoga što nema: „Život je u ovom trenutku možda okrutan prema vama. Možda se pitate hoće li se vaša situacija poboljšati. Uvjeravam vas da ne možete ni zamisliti dobro koje vas čeka ako ne odustanete. Ostanite usredotočeni na svoj san. Učinite što god je potrebno da biste ostali u igri. Vi imate moć promijeniti vlastite okolnosti. Idite za onim što želite“.

Njegova majka mu je neprestano govorila kako će ga Bog upotrijebiti i napraviti velike stvari s njim. Vjerujući njoj i Bogu u toj cijeloj priči, prepustio se bogu da vodi njegov život. Ubrzo je shvatio kako život nema smisla ako je čovjek izvana čitav a iznutra slomljen. Svoj život je totalno predao Kristu kada je pročitao dio Evanđelja po Luki gdje se govori o čovjeku koji je slijep od rođenja. U tom trenutku upitaju Isusa: „Zašto je ovaj slijep?“, a On im odgovara; „Zato da se očituju dijela Božja na njemu“. Pročitavši taj odlomak Nick je povjerovao Bogu u potpunosti da On ima ogroman plan za njega.

Prepuštajući se tako Tvorcu svega stvorenoga, njegov život se počeo pretvarati u nešto što nikada nije mogao ni zamisliti. Shvatio je da je ljubljeno dijete Božje, da su mu grijesi oprošteni i da ima veliko poslanje: „Život bez smisla je život bez nade. Život bez nade je život bez vjere. Ako pronađete način da dajete svoj doprinos, pronaći ćete svoj smisao, a nada i vjera doći će same od sebe i pratiti vas u budućnost“.

Već sa 19 godina počeo je držati seminare po cijelome svijetu o tome kako ga je Isus vratio u život i dao mu smisao. Mnogi kada ga slušaju redovito plaču i u njima se rodi zahvalnost Bogu za sve ono što im je dao u životu. U međuvremenu je diplomirao na dva fakulteta, utemeljio nekoliko škola za djecu za posebnim potrebama, izgradio sirotišta i ohrabrio mnoge mlade koju su bili pred samoubojstvom. Posjeduje tvrtku za produkciju motivacijskih govora, izdaje knjige, pliva, surfa, peca, skače sa padobranom: „ Otkrivanje vlastite svrhe presudno je. Uvjeravam vas da imate što dati. Sada to možda ne vidite, ali da to nije tako, ne biste bili na ovome svijetu. Sa sigurnošću znam da Bog ne čini pogreške, ali čini čuda. Ja sam jedno od njih. I vi ste. Sa sigurnošću znam da se čuda događaju, ali samo onima koji ustraju u nadi. Što je nada? To je mjesto na kojemu nastaju snovi. Moja nada seže dalje od našega svjetovnog života. Najviša nada je na nebu.“

Bog mu je poslao prekrasnu ženu koja ga voli i s njom za sada ima četvero djece. Na njegovo svjedočanstvo obratilo se više stotina tisuća ljudi i došlo do spoznaje ljubavi Kristove i sve to bez udova! Ovo nam želi ukazati na to kako se Bog proslavlja u našoj slabosti i da svačiji život ima smisao: „Kada vam je potrebno suosjećanje, pružite ga. Kada vam je potrebno prijateljstvo, budite prijatelj.“

Za kraj završavamo sa riječima Nicka: „Bog te voli, nije zaboravio tvoju bol, nije zaboravio tvoju obitelj i možda čitajući ovaj članak uspoređuješ svoju patnju sa mojom. Međutim, to nije bitno jer Bog ti kaže; tvoja patnja nije ništa u usporedbi sa budućom slavom i radošću koja te čeka ako uzvjeruješ u Isusa Krista koji te ljubio još dok si bio grešnik i umro na križu za tebe. Nemojte nikada zaboraviti da Bog nikada ne odustaje vas. Nastavite napredovati jer djelovanje stvara zamah, a zamah rađa neočekivanim mogućnostima.“

 Hrabro!! Krist čeka da mu se javiš jer želi napraviti divote u tvome životu!!