U samostanu bosonogih karmelićanki u Đakovačkoj Breznici predvodio sam devetnicu svetom Josipu gdje sam ugledao ovu sliku svetog Josipa s Isusom koji spava na njegovim grudima. Nikad prije nisam vidio ovakav prikaz koji isijava tolikom ljubavlju i nježnošću između Isusa i Josipa. Toliko me se dojmio ovaj prikaz da sam pošao tražiti na internetu ovu sliku i pronašao da se original ove ikone nalazi u kapeli jedne redovničke zajednice u Španjolskoj. Tko želi više informacija može posjetiti web stranicu: https://www.hogardelamadre.org/es/.

Kad promatramo neku svetu sliku, razglabamo njen sadržaj, ulazimo u prizore na njoj, mi zapravo meditiramo, a meditacija je molitva. Meditirat ćemo o životu svetoga Josipa čiji život je neodjeljiv od života samoga Presvetoga Trojstva, i od života Isusa i Marije. Znači bit ćemo s Bogom i sa Svetom obitelji.

Neka nam ovaj prilog bude svima na duhovnu korist. No, prije svega život svetoga Josipa koji ćemo pratiti na ovoj ikoni neka nam bude poticaj za samozatajni, obični, svakodnevni život. Znati šutjeti, biti hrabar i izdržati u raznim životnim borbama, ostati pravedan po svaku cijenu, ljubiti svoju obitelj, brinuti za nju, pošteno raditi i zarađivati za svoj kruh, ne bojati se siromaštva ako se ima Boga uza se – evo samo nekoliko poticaja iz života svetog Josipa za naš život.

Natpis na vrhu ikone znači: ²Obrana časti naše Majke, posebno povlastice njezina djevičanstva². Na uglovima ikone su s lijeve strane sv. Brigita Švedska, a s desne strane sveta Terezija Avilska, svetice koje su u svoje vrijeme štovale svetoga Josipa i poticale druge na pobožnost prema njemu.

U pobudnici Redemptoris Custos iz 1989. godine, sveti Ivan Pavao II. napisao je da je Josip taj kojemu je Bog "povjerio čuvanje njegovih najdragocjenijih blaga". Zbog toga su u središtu ikone prikazani sveti Josip s Djetetom Isusom u krilu i Djevicom Marijom do njegovih nogu. Budući da je bio veliki branitelj i čuvar povlastice Marijinog djevičanstva – kod začeća, za vrijeme poroda i nakon poroda – Sveti Josip nosi tri zvijezde Marijina djevičanstva kao dragulje u svojoj aureoli. To je njegova slava. Josipove ruke su ²zauzete² Isusom i Marijom, oni su njegova jedina briga.

Njegove bose noge podsjećaju na zapovijedi koje je Mojsije čuo na Horebu, pred grmom koji je gorio, a nije izgarao: "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo." (Izl 3, 5). A gorući grm smatran je znakom vječnog djevičanstva Marijina.

U Josipovoj aureoli može se pročitati "Otac" i "Zaručnik", dva pojma koja definiraju njegovu ulogu: on je djevičanski zaručnik i djevičanski otac. Nikada brak nije bio tako divno plodan kao ovaj djevičanski brak. Duh Sveti učinio je čudo da je Marijino djevičanstvo, zaštićeno djevičanstvom Josipovim, na svijet donijelo Sina Božjega. Kako Mariji tako je i Josipu Gospodin dao srce sposobno voljeti Boga kao sina.

Marijin pogled, njezine oči usmjereni su na svetog Josipa. Njezine su oči lučile djevičansku rosu koja je pročistila srca na kojima je počivao njezin pogled. Josip od Marije uči voljeti i brinuti se o Isusu. Marija je pokraj Josipa, kraj njegovih nogu, u stavu poštovanja i služenja. Njen pogled govori da ona u potpunosti vjeruje svom zaručniku. S druge pak strane u njegovim se rukama vidi nježnost njegove svete ljubavi.

Pored svetog Josipa, kerubin pokazuje ikonu Boga Oca. Pojam "ikona" označava sliku i prisutnost. Sveti Josip je nazvan ²ikona² Oca jer je bio slika i odraz nebeskog Oca za Dijete Isusa. Josip sudjeluje na jedinstven način u očinstvu Vječnog Oca u odnosu na Isusa.

Isus koji blaženo spava na Josipovim grudima središte je ove ikone. Svaki sakramentalni brak treba biti konzumiran, tj. mora doći do tjelesnog sjedinjenja muža i žene. Takvo sjedinjenje se nije dogodilo između Marije i Josipa. Kaže papa Lav XIII.: ²Njihov je brak ostvaren u Isusu. Marija i Josip bili su sjedinjeni s Isusom; Marija i Josip mislili su samo na Isusa. Dublje ljubavi nije bilo, niti će je ikad biti na ovoj zemlji. Sveti Josip se odrekao očinstva krvi, ali ga je pronašao u duhu, jer je bio Isusov poočim. Djevica se odrekla majčinstva i pronašla ga je u vlastitom djevičanstvu.²

Pogledajmo kako Isus spokojno počiva na srcu Josipovu! Nakon Bogorodičina, srce svetog Josipa bilo je ono koje je bilo najbliže Srcu Otkupitelja. Sveti je Josip volio Krista istinskom očinskom ljubavlju. Njegovo je srce bilo sjedinjeno na takav način sa Isusovim, da je puno prije nego što se sveti Ivan naslonio na Gospodinove grudi, sveti Josip već potpuno poznavao otkucaje Kristova srca, pa čak i više, Krist je savršeno znao otkucaje srca svoga djevičanskog oca, budući da je u djetinjstvu ležao na grudima svog oca Josipa. Zato se doista može za Isusa reći da je bio ²sin Josipov². Isusova bosa nogica pokazuje potrebu djeteta da netko o njemu skrbi. To čini sveti Josip. Isus bezbrižno spava u očevu naručju jer zna da je tu siguran. O, kako poniznog Boga imamo koji se u potpunosti povjerio u ljudske ruke!

Prelazimo sada na manje detalje prikazane na slici. S obzirom što prikazuju kronološki su poredani od Očeve ruke koja je na vrhu ikone u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Prvo promatramo Očevu ruku.

Sedam serafina s plamenovima izražavaju puninu darova kojima je Gospodin obogatio Josipovu dušu kako bi izvršio poslanje koje mu je povjerio. Na dnu dlana čitamo ²Ite ad Joseph² - ²Idite k Josipu² što podsjeća na Josipa egipatskog koji je po Božjoj providnosti bio dobar upravitelj dobrima u Egiptu za vrijeme gladi, a sveti Josip je dobar upravitelj i skrbnik i čuvar najdragocjenijih blaga koja mu je povjerio Bog. Zato, idimo k Josipu moleći ga da i nama izmoli dar dobrog upravljanja obiteljima, zajednicama i materijalnim dobrima!

Nakon što je Otac nebeski obdario Josipovu dušu svim što mu je potrebno kako bi izvršio poslanje koje mu je povjerio uz Mariju, vidimo prikaz njihovih zaruka. Možemo uočiti da je pogled Marije i Josipa usmjeren prema Očevoj ruci što znači da u svemu traže volju Božju. Očeva ruka blagoslivlja brak Marije i Josipa. Prisutnost Duha Svetoga u njihovim sjedinjenim rukama (golub iznad ruku) znak je božanske Ljubavi koja ih okružuje. Opet vidimo tri zvijezde, znak djevičanstva Marijina, jer će ovaj brak po očevoj zamisli biti djevičanski. Rekao je sveti Augustin: ²Marija pripada Josipu, a Josip Mariji, tako da je njihov brak bio pravi brak, jer su se dali jedno drugome. Ali u kojem su se smislu dali? Oni su jedno drugome dali nevinost i pravo da je čuvaju jedan za drugoga. Marija je imala pravo čuvati djevičanstvo Josipovo, a Josip je imao pravo čuvati Marijino djevičanstvo. Sva vjernost ovog braka sastoji se u očuvanju djevičanstva.²

²U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.² (Lk 1, 26-27). Znači, nakon zaruka se dogodilo navještenje. Marija je poput Josipa također uronjena u plamenove ljubavi Duha Svetoga. Tih je plamenova sedam, jer je Marija puna milosti (usp. Lk 1,28). Djevičine ruke očituju potpunu otvorenost prema Bogu. Njezin "amen". Njezin Sin također otvara ruke prihvaćajući Očevu volju zauzimajući položaj raspeća. Malo je teže uočiti da njen Sin Isus, prikazan na grudima, kleči. On klečeći izražava: ²Evo, oče, došao sam izvršiti tvoju volju.² Potpuno predanje koje će ovo dijete dovesti na kraju do raspeća na križu. To je FIAT Isusa i Marije.

Nakon toga slijedi možda najdramatičniji dio života Josipova. Slijedi njegova borba i nutarnja patnja jer ²Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.² Josip je prikazan kako klečeći strahovito pati. To je nesumnjivo jedna od najvećih patnji koje je morao podnijeti. Dva prstena na prsima znak su njegove zaručničke ljubavi. Tko može zamisliti unutarnju borbu koju je Josip doživio kad je mislio da se treba odvojiti od Marije? A kako bi Marija patila da je vidjela to paranje srca njezinog zaručnika!? U pozadini se vidi trudna Marija kako radi, jer kad je saznala za Elizabetinu trudnoću, pojurila joj je služiti.

No, Gospodin nije dao da njegov izabranik ostane u patnji i sumnji. Otac nebeski se brine za svoje izabranike. Zato šalje Josipu u snu poruku preko anđela: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." (Mt 1, 20-21).

I vidimo što slijedi nakon borbe. ²Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.² (Mt 1,24).

Josip je vjerovao u ono što je ljudski nezamislivo: materinstvo djevice, utjelovljenje Sina Božjega. Abraham je vjerovao da će mu njegova neplodna supruga roditi sina, Josip je vjerovao da će njegova djevica biti majka.

²U riječima 'navještenja', one noći Josip sluša ne samo Božju istinu o neizrecivom pozivu svoje zaručnice, nego u njima ponovno čuje također istinu o vlastitom pozivu. Taj 'pravedni' čovjek, koji je u duhu najplemenitijih tradicija izabranog naroda, volio Djevicu Mariju i za nju se vezao supružničkom ljubavlju, ponovno je pozvan od Boga na tu ljubav.² (Redemptoris custos 19.) ²Svojim potpunim žrtvovanjem sebe samog, Josip izražava svoju velikodušnu ljubav prema Majci Božjoj, i daje joj 'sama sebe za dar'. Premda je odlučio povući se da ne bi stajao na putu Božjem naumu koji se ostvarivao u njoj, on ipak, po izričitoj anđelovoj naredbi, uzima Mariju k sebi i poštuje njezinu isključivu pripadnost Bogu.² (Redemptoris custos 20.)

U donjem dijelu ikone prikazani su redom događaji koji su uslijedili.

Prvo je scena Isusovog rođenja u Betlehemu. Zatim novorođeni Isus u Josipovim rukama predstavlja prvu vjersku dužnost oca, a to je obrezanje osmi dan po rođenju, te davanje imena djetetu: ²I ona (Marija) rodi sina ... komu on nadjenu ime Isus.² (Mt 1,25) Potom je prikazanje u hramu sa blagoslovom i proročanstvom starca Šimuna: ²Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.² (Lk 2, 22-24) Slijedi nakon toga bijeg i život u Egiptu, a po povratku u Nazaret Isus je svakako primao svoj ljudski i vjerski odgoj preko svoga poočima Josipa, a to simbolizira posljednja sličica u donjem redu gdje zajedno sjede Josip i Isus. ²A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.² (Lk 2,40)

I dolazimo do posljednjih nekoliko prizora iz Isusovog skrovitog života. Prva scena je blagoslov oca nad sinom. Biblija posebno naglašava blagoslove koje otac (patrijarh) daje sinovima ili potomstvu. Primanje takvog blagoslova posebno je cijenjeno, a njegov izostanak smatran je prokletstvom. Isus je živio u tradiciji svog naroda i vjerojatno je primio takav blagoslov od Josipa. Jedini događaj koji nam je objavljen u Pismu jest drugi prizor odozdo koji prikazuje zabrinute roditelje koji traže dvanaestogodišnjeg Isusa koji je ostao u hramu prilikom hodočašća u Jeruzalem. Potom vidimo Josipa drvodjelju, onoga koji je za Isusa i Mariju marljivo radio, a Isus mu je u poslu pomagao. I na kraju svog života Josip umire na rukama sina kojeg mu je povjerio Bog, na rukama Djeteta koje je nekad tako blaženo i spokojno počivalo na njegovim grudima.