U situaciji u kojoj smo se zatekli proteklih mjeseci sigurno nije bilo lako odreći se one svakodnevice koja je bila ispunjena socijalnim interakcijama kako za nas tako i za one najmanje koji su bili prisiljeni napusiti školske klupe, prijateljstva, hobije te razne druge aktivnosti.

Ove specifične okolnosti su nam možda pomogle da razumijemo bolje vrijednost bratske veze, koja pruža ogroman broj faktora koji pospješuju zdravi psiho-fizički te socijalni razvoj.

Jedna od najvećih koristi je da braća i sestre nude mogućnost igranja zajedno, za razliku od djece jedinaca koja su za vrijeme karantene najčešće bili prinuđeni tražiti „partnere“ za igru u virtualnim ambijentima.

Još od antike igra je bila predmet interesa mnogih filozofa, sociologa i psihologa. Važnost igre uočio je i sam Platon izjavivši: „Možete otkriti više o osobi za sat vremena igre nego za godinu dana razgovora“.

Također je u psihologiji igra zauzela posebno mjesto u istraživanjima najvećih psihoanalitičara, kao što su Melani Klain i Anna Freud. One su smatrale da dijete kroz igru, osobito imaginarnu, manifestira nesvjesne sadržaje. Kroz igru, prema načelu ugode, dijete instinktivno ovladava stresnim događajima i smanjuje napetosti.

 Danas se većina znanstvenika slaže da je igra prirođena biološka potreba u ljudima kao u bilo kojoj drugoj životinjskoj vrsti i kao takva je izvrsno sredstvo u borbi protiv dosade i depresije za sve uzraste.

Petar Bruegel stariji, Dječje igre, detalj, ulje na platnu

Bratska igra također potiče razumijevanju uloga. Učeći i prakticirajući ulogu, dijete uči ne samo svoju već i komplementrnu ulogu. Promatrajući interakcije između braće i sestara može se primjetiti kako oni međusobno obavljaju asimetrične i komplementarne uloge. Starija braća i sestre djeluju kao učitelji, menađeri te tutori, a mlađa braća i sestre preuzimaju odgovarajuće uloge kao što su učenici, asistenti itd.

Braća i sestre se sigurno ne slažu uvijek, ali sukob kod kuće može biti odličan trening za učenje pregovaračkih i komunikacijskih vještina, koje zasigurno dolaze do izražaja i u drugim kontekstima.

Na posljetku, braća i sestre igraju važnu ulogu u razvoju empatije. Bratski odnosi značajno utječu na prepoznavanje osobnih te tuđih osjećaja te kao posljedica toga pozitivno utječu na prosocijalno ponašanje. Već samo rođenje brata ili sestre nudi roditeljima bogate mogućnosti za razgovore o utjesi i brizi o drugome, a to omogućava starijoj braći i sestrama da usvoje nove identitete u kojima su aktivno uključeni u brizi za novorođeno dijete. Kako mlađa braća i sestre postaju aktivniji i ravnopravniji partneri u igri tada dijeljenje resursa (npr. igračke) postaje sve relevantniji aspekt prosocijalnog ponašanja.

Možemo zaključiti riječima pape Franje na općoj audijenciji 18. veljače 2015. godine koje savršeno opisuju važnost bratskog odnosa za razvoj prosocijalnih vještina: „Bratstvo u obitelj blista pogotovo kad vidimo brigu, strpljivost, ljubav i privrženost kojom se obasipa mlađeg brata ili sestru koji su slabiji, bolesni ili hendikepirani. Veoma je mnogo braće i sestara koji to čine, u cijelom svijetu, i možda ne cijenimo dovoljno njihovu velikodušnost. I kada je u obitelji mnogo djece - danas sam pozdravio obitelj s devetero djece: najstariji ili najstarija, pomaže ocu i majci u brizi oko manje djece. I baš je to lijepo, pomagati braći. Imati brata, sestru koji te vole je snažno, neprocjenjivo, nezamjenjivo iskustvo. Isto se to događa u kršćanskom bratstvu. Najmanjima, najslabijima, najsiromašnijima treba pristupati s nježnošću: oni imaju "pravo" obuzeti nam dušu i srce. Da, oni su naša braća i moramo ih voljeti i postupati s njima kao takvima.”

Gle, kako je dobro (Ps 133)

Uglazbio: Anđelko Igrec

Izvodi: Zbor varaždinske katedrale „Chorus angelicus"

https://youtu.be/unQYRT5T3Kk