Na dan kada Crkva slavi spomendan svetih Joakima i Ane, Isusovih „djeda i bake“, papa Franjo je pozvao mlade da učine jednu gestu nježnosti prema starijim osobama, posebno onim usamljenima, u kućama ili domovima, prema onima koji nisu vidjeli svoje najmilije već više mjeseci. „Dragi mladi, svaki od ovih starih je vaš djed! Ne ostavljajte ih same! Koristite maštu ljubavi - telefonirajte, kontaktirajte ih video pozivom, šaljite poruke, slušajte ih i, ako je moguće i u skladu s pravilima zdravstvene struke, idite ih posjetiti. Uputite im zagrljaj. Oni su vaši korijeni. Stablo odvojeno od korijena ne raste, ne daje niti cvijeta niti ploda. Stoga je važno sjedinjenje i povezanost s vlastitim korijenima. "To što je procvjetalo na stablu dolazi od onoga što je pod zemljom“  – kaže argentinski pjesnik Luis Bernárdez. Zbog toga vas pozivam da date velik pljesak svim našim bakama i djedovima!“, zaključuje papa Franjo.

U više navrata Papa je spominjao primjere iz vlastitog života: «Riječi djedova i baka imaju nešto posebno za mlade ljudi. Također se i vjera prenosi na taj način, kroz svjedočenje stari ljudi za koje je ona postala kvasac njihovog života. Znam to iz osobnog iskustva. Danas još uvijek imam sa sobom u brevijaru riječi koje mi je napisala moja baka Rosa u pisanom na dan mojega svećeničkog ređenje.“  Franjo često govori i o  Benediktu XVI., papi emeritusu, kao o mudrom djedu i onome u kome može imati  oslonac: „To je kao da imate mudrog djeda u kući.“

U nastavku donosimo tekst Alessandra Gisottia, koji prenosimo iz Osservatora Romano, a sažima ono što je papa Franjo govorio u različitim prigodama o važnosti povezanosti starih i mladih, djedova/baka i unuka.

"Koliko je važan susret i dijalog između generacija, posebno unutar obitelji", izrekao je 26. srpnja 2013. papa Franjo gledajući s balkona nadbiskupske palače u Rio de Janeiru. Slušaju ga za vrijeme Angelusa na tisuće mladih iz cijelog svijeta, koji su došli u Brazil na Svjetski dan mladih, na prvo međunarodno apostolsko putovanje tek izabranog pape u ožujku. Toga dana Crkva slavi svete Joakima i Anu, roditelje Djevice Marije, Isusove baku i djeda. Franjo tako koristi priliku da istakne, oslanjajući se na dokument  Aparecide (dokument južnoameričkih biskupa), na kojemu je kao kardinal radio, kako "djeca i stari grade budućnost naroda - djeca jer će biti nositelji povijesti, stariji jer prenose iskustvo i mudrost vlastitog života ".

Mladi i stari, djedovi i unuci. Taj binom postaje jedna od konstanti Franjinog pontifikata kroz geste, govore, audijencije i "van programa", posebno na putovanjima. Oni su, mladi i stari, ogorčeno  zaključuje Franjo, često žrtve „kulture otpada“. Ali oni su uvijek oni koji zajedno, i samo ako su zajedno, mogu započeti nove putove i pronaći prostore za bolju budućnost. "Ako su mladi pozvani da otvore nova vrata - napominje Papa na misi za posvećene osobe, 2. veljače 2018. - stari posjeduju ključeve". Nema budućnosti bez ovog susreta između starih i mladih. Nema rasta bez korijena i nema cvata bez novih izdanaka. Nikada proroštvo bez pamćenja, nikad pamćenje bez proroštva. I uvijek se susretati».

Za Franju mjesto susreta mladih i starih jesu snovi. Na neki način, takav spoj se činio gotovo iznenađujućim, skoro nemogućim. Ipak, kao što nam je pokazalo iskustvo koje smo doživjeli  kroz vrijeme pandemije, upravo su snovi i vizija sutrašnjice ti koji su držali sjedinjene djedove/bake i unuke,  koji su pak bili iznenada razdvojeni dodatnim bremenom pandemije na već postojeći  teret izolacije. Štoviše, ovo fokusiranje na dimenziju sna dugo je meditirao Papa i ima duboke biblijske korijene. U stvari, Franjo se više puta voli sjetiti toga kad kaže: "Vjerujem da je to proroštvo za naše vrijeme“, kako nas uči prorok Joel koji kaže:" Vaši će starci sanjati sne, vaši će mladići imati viđenja i proricat će vaši sinovi i kćeri". (Jl 3, 1)

Tko ako ne mladi, pita se Papa, može preuzeti snove starih i nositi ih naprijed? Značajno je da je tijekom Sinode posvećene mladima u listopadu 2018. želio da se održi poseban susret o dijalogu među generacijama, susret nazvan "Mudrost vremena", održan na institutu za Patrologiju Augustinianum. Tom prilikom, odgovarajući na pitanja mladih i starih o aktualnim temama za Crkvu i svijet, Franjo je pozvao da se "obrane snovi kao što se brane djeca ", napominjući kako "zatvaranja ne poznaju horizonte, snovi da”. Papa, i sam već star, povjerio je mladima veliku odgovornost. "Ti“ - rekao je, obraćajući se idealno svakom mladiću – „ne možeš nositi na svojim leđima svaku stariju osobu, ali njihove snove da. Njih nosi naprijed, nosi ih, to će za tebe biti dobro".

Također je na tom susretu naglasio empatiju, nešto što se danas gledano u svjetlu dramatičnog iskustva pandemije, čini još potrebnijim. Pri tom je pozorio: "Ne može se razgovarati  s bilo kojim mladim čovjekom  bez empatije". Ali gdje danas možemo pronaći taj resurs koji nam toliko treba kako bi mogli ići naprijed? U blizini druge osobe, papin je odgovor. To je dragocjeno dobro, kao što smo iskusili zadnjih mjeseci, kada je ta temeljna dimenzija postojanja iznenada "suspendirana" zbog virusa. "Blizina čini čuda", uvjeren je Papa, "blizina onima koji pate, blizina u problemima i blizina između mladih i starih. Blizina koja nas, njegujući kulturu nade, imunizira od virusa podjele i nepovjerenja“.

Papa se vraća ovoj temi, pozivajući se na povezanost starih i mladih u jednom od svojih posljednjih apostolskih putovanja, onom koji je bio u Rumunjskoj u lipnju prošle godine. Ovdje je Franjo bio ganut jednom slikom, dok je bio u gradu Iaşiju na susretu s mladima i obiteljima iz čitave Rumunjske. Sam papa je iskazao radost zbog  neočekivanog susreta s jednom staricom. "U naručju je - kaže Papa – držala svog unuka, starog oko dva mjeseca, ne više. Dok sam prolazio, pokazao mi ga je. Smijala se, smijala se osmjehom koji želi nešto podijeliti, kao da mi je rekla: "Gledaj, sad mogu sanjati!".“ Susret pogleda u trajanju od nekoliko sekundi koji je ganuo Papu, uvijek spremnog uhvatiti iskru u drugoj osobi koja tako, nadilazeći granice trenutka, postaje darom i porukom za sve. "Bake i djedovi sanjaju - komentira - kada unuci rastu i napreduju, a unuci postaju hrabri kada primajju korijen od djedova i baka".

Korijeni i snovi. Ne može biti jedno bez drugoga, jer jedno služi drugome. A to  sigurno važi danas više nego u prošlosti, jer postoji žurna potreba za "sveobuhvatnom vizijom" koja nikoga ne isključuje. Franjo to ističe u intervjuu engleskim časopisima „Tablet“ i „Commonweal“ u najmračnijem trenutku pandemije u Europi. Za Papu, koji se bavi značenjem onoga što doživljavamo u ovoj dramatičnoj 2020., napetost između starih i mladih se "mora uvijek razriješiti u susretu". „Mladić je pupoljak, lišće, ali treba mu korijen. Inače, ne može uroditi plodom. Starac je poput korijena". Još jednom se prisjeća "Joelovog proroštva". Od današnjim starih, koji su zaplašeni virusom koji uništava život i guši nadu, Franjo traži veću hrabrost. Možda najtežu: - odvažnost da imaju snove. "Skrenite pogled na drugu stranu – napominje Papa koji vjeruje u "mudrost vremena", sjetite se svojih unuka i ne prestanite sanjati. To od vas traži Bog – da imate snove“. To što živimo usred strahova i patnji snažno nam poručuje Papa, "je pravo vrijeme da pronađemo hrabrost za nove vizije mogućeg, s realizmom koji nam može ponuditi samo Evanđelje". Ovo je vrijeme kada "Joelovo proroštvo" može postati stvarnost.

Priredio i preveo Mladen Klanac