Kardinal Farrell: konkretan prijedlog kako biti „Kućna Crkva“

Jučer me je nazvao prijatelji Géza iz Budimpešte. Ponajviše smo pričali o tome kako živimo ovo vrijeme u kući sa svojim ukućanima. U jednom trenutku Géza mi reče da su sretni jer u izolaciji u kojoj se nenadano nađosmo imaju vlastitu kuću, mogu izaći u vrt, prošetati, itd.

Onda nadoda:“Nismo ni znali koliko smo bogati sve do sada. Nas je petoro u kući. Kuću smo pretvorili u dom, crkvu, ured, radionicu, igralište…Kuća je dobila odjednom neke dimenzije koje do sada nismo poznavali. Osjećamo se uistinu obogaćenima, osobito što se tiče međusobnih odnosa.“

Géza je izrekao ono što je u svom pismu, objavljenom prije tri dana u Osservatore Romano, napisao kardinal Farrell, predstojnik Dikasterija za laike, obitelj i posvećeni život. Kardinal nam podcrtava koje skriveno blago imamo i koje smo mi skriveno blago kao obitelj. Donosimo dijelove pisma.

„U Crkvi imamo skriveno blago: obitelj. Gospodin je uvijek pratio svaku krizu svoga naroda izvanrednim porukama i čini se da to čini i pred ovom pandemijom koja nas sve prisiljava da se na silu povučemo u svoje domove. Slavlja su zaustavljena, mnoge su crkve zatvorene i rizično je doći do njih. Osjećamo se sami, izolirani i upravo u toj izolaciji Duh nam sugerira da ponovno otkrijemo sakrament braka, zahvaljujući kojem su naši domovi, zbog stalne Kristove prisutnosti u posvećenom odnosu supružnika, mala kućna Crkva.

Zapravo, supružnici u kućama jamče Isusovu nazočnost dvadeset i četiri sata dnevno. Istina koju papa Franjo ističe u Amoris Laetitia br. 67: "Krist Gospodin dolazi u susret kršćanskim supružnicima u sakramentu ženidbe i ostaje s njima". Isus ne odlazi, već ostaje sa supružnicima i prisutan je u njihovom domu ne samo kad se okupljaju i mole, već u svakom trenutku. Snagom ove  stvarnosti, možemo učiniti plodonosnim ovo posebno vrijeme kao vrijeme kada svaka kršćanska obitelj može ponovno otkriti ono što jest: istinsko očitovanje otajstva, a to je Crkva kao tijelo Kristovo.

Vrijeme je vježbanja. Vrijeme u kojem smo pozvani, živeći stiješnjeni u našim domovima, da stalno činimo djela ljubavi. Koliko puta dnevno nam Gospodin daje priliku da gledamo s nježnošću na svoju djecu, sa strpljivom ljubavlju na svog supružnika…, , odgajamo svoju djecu da dobro koriste produženo vrijeme u kući koje, čini se,kao  nikad neće proći; odgajati ih za dijalog, slušanje onog drugoga, poštovanje.

Vrijeme je rasta  za svakoga od nas u kojem moramo naučiti obilježavati ritam dana, dati prostora drugome unutar uskih zidova naših domova, da muž i žena znaju jedno drugome gledati u oči i međusobno razgovarati, planirati zajednički dan, svjesni da unutar zidova kuće postoji prekrasna prisutnost koja proizlazi iz njihovog odnosa: Isus. Jer ovo nije samo vrijeme ljudskog vježbanja, nego i duhovnog.

Vrijeme je evangelizacije, u domovima i kroz domove, kao u vrijeme prvih kršćanskih zajednica, tijekom kojih nas Gospodin poziva da se okupimo kao obitelji, da zajedno molimo oko zapaljene svijeće, kako bi nas podsjetio da postoji Netko koji nas drži zajedno i koji nas u ovoj zbunjenosti ljubi. Vrijeme koje će nam tada omogućiti da se vratimo da slavimo u Crkvama, svjesniji i jači o Isusovoj prisutnosti u našem svakodnevnom životu. Okupimo se svečanije nedjeljom kao obitelj ,slaveći svečanije Kućnu liturgiju, kako bi sami bračni i obiteljski život postao u nekom smislu liturgija (Amoris Laetitia, 215).

Svaka obitelj to može učiniti i to na različite načine: moleći psalme, tražeći oproštenje, čitajući Sveto Pismo i izražavajući što ih Riječ nadahnjuje, moleći za potrebe obitelji i svih koje volimo, za one koji pate, staviti se pod zaštitu Marije…

Svaka obitelj to može učiniti!

Koristimo i moderna sredstva komunikacije povezujući se s drugim obiteljima.

Bračni drugovi su proroci, utjelovljeni navještaj u konkretnoj svakodnevnici.

Iskoristimo ovo čudno vrijeme, primajući Duha u svoje kuće, otkrivajući bogatstvo i dar naših Kućnih Crkvi zajedno s Isusom, koji stanuje u nama.“

Vrijeme je da ponovno razmislimo o onome što je bitno: braku, obitelji, djeci, kući, prijateljstvu, životu...