Ako uzmemo samo jednu dlačicu s naše glave i stavimo je na ispitivanje moći ćemo otkriti gotovo sve drugo što je u našem tijelu. Vidjet će se i cijela povijest našega tijela, a i šire, nasljedstvo od prastarih vremena, pa i neka budućnost koja će se s našim tijelom događati. U dlačici je sve upisano. U slamčici je sve. Maksi-svijet je potpuno u mini-svijetu!

Isus iz Nazareta je samo slamčica u oceanu povijesti. Njegov križ je jedan u nizu bezbrojnih križeva na kojima su u Rimskom carstvu bili razapinjani razbojici raznih profila. On je jedan od bezbrojnih propovjednika koji su prosipali raznorazne riječi.

Ako se zaustavimo na takvom pogledu onda se možemo pitati što On ima s mojim svakodnevnim životom, mojim pitanjem hoću li ići na umjetnu oplodnju ili očijukati s tuđom ženom, reći koju malu laž ili na poslu zamagliti koju stvarčicu! Nažalost, mnogi kršćani se zaustalvjaju na takvom pogledu. Takav pogled je moderan jer je relativizam u modi, nema ništa apsolutno i tako dalje. Uostalom, misle neki, On se Sam držao skromno. Prao je noge svojim učenicima. Bio je pun razumjevanja prema onima koji su prekršili neku do velikih zapovijedi i tako redom.

Međutim On je Logos! On je slika Boga nevidljivoga. U Njemu je sve storeno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti - sve je po Njemu i za Njega stvoreno. On je prije svega i sve stoji u njemu. U Njemu je Punina. Po Njemu, Njegovoj Krvi, izmireno je sve, bilo na zemlji bilo na nebesima. Nema stvarnosti koja nije Njime prožeta. On sve obuhvaća. Pavlove Poslanice pune su hvalospjeva Kristu koji sve ispunja.

Istina, On je slamčica u oceanu povijesti, ali je ujedno i Alfa i Omega - ne samo oceana nego cijelog svemira i šire i više. Današnja nam otkrića pomažu da te dvije stvarnosti povežemo u jedno, da ih izmirimo. 

U tom Raspetom i Uskrsnulom vidimo sve. Cjelinu. Upravo ono za čim neodoljivo težimo jer je naš um (A još više - srce!) upućen na razumjevanje svega, najmanjeg i najvećeg. Krist je skroman. Upravo nam Njegova skromnost, neznatnost (Zar iz Nazareta može doći nešto dobro?) otvara vrata za ono najveće i najšire. Lakše nam je promatrati jednu dlaku nego prodirati u sve moguće i nemoguće zakonitosti svemira i cijeloga tijela! Maleno je ipod nas, a veliko nas neizmjerno nadilazi. Krist se umanjio do najmanjega da možemo obuhvatiti najveće.

Upravo je to lijek protiv sladunjavoga relativizma i agnosticizma. Dlaka, koliko god bila neznatna, čvrsta je stvarnost. Slamčica realno, a time i apsolutno, postoji. Ne možemo je nikako zanijekati niti zaobići. Ne možemo je umanjiti. Ona nam omogućuje mali korak koji je usmjeren prema krajnjem cilju. In my end is my beginning. Na mom kraju je moj početak! T. S. Eliot, Quatre quatuors, Little Gidding, V.: Kraj je mjesto s kojeg polazimo/Riječ ni plašljiva ni razmetljiva,/U lakom odnosu sa starim i novim,/Riječ svakodnevna - točna bez vulgarnosti, Riječ formalna - precizna bez pedanterije,/Slavlje na kojem svi zajedno plešu./Svaka rečenica i svaka izjava je kraj i početak …