Divni novi svijet
Izraz divni novi svijet, iz Shakespeareove drame Oluja, uzeo je Huxley za naslov svoga futurističkog romana u kojem je prikazao „savršeno“ čovječanstvo kojem ne treba milosrđe i ljubav. Dovoljna je savršena tehnika i uspješna genetika.
Sve je sterilno, utilitarno i užurbano, život je ugodan, nema bolesti, emocija, boli, patnje ni prisile. Zabava i potrošački mentalitet cvjetaju, sve aktivnosti su kolektivne, a seksualni promiskuitet poželjan. Seksualnost je odvojena od emocija i intime, u skladu s krilaticom svatko pripada svima. Svi su stalno zajedno, ali pojedinci su bezosjećajni i atomizirani pa pravo zajedništvo ne postoji.
Građani su genetski modificirani – iz inkubatora izlaze standardizirani ljudi - skupine istolikih. Pojedinci u startu pripadaju određenoj kasti, najviše su rangirane Alfe (budući intelektualci ili upravitelji), a najniže Epsiloni koji će raditi glupe poslove pa im inteligencija nije potrebna. Hipnopedijom im se u snu usađuju kratke osnove seksualnog odgoja i kastinske svijesti: bolje staro baciti nego popravljati, volim kupovati nova odijela… Djeci se od malena usađuje sve što im je potrebno da ostvare svoju predodređenu ulogu: Sto ponavljanja, tri noći tjedno, tijekom četiri godine… Šezdeset dvije tisuće četiri stotine ponavljanja tvore jednu istinu. Cilj je da zavole svoju neizbježnu društvenu sudbinu.
Kažu stručnjaci da se Shakespeare u navedenoj - svojoj posljednjoj, najkraćoj i najboljoj drami Oluja - obračunao sa samim sobom. Drama se događa u tri sata i simbolično obuhvaća tri vremena: prošlost, sadašnjost i budućnost. Tri sata koja su Prosperovi neprijatelji proveli na njegovu otoku, za njih su imala ulogu preobrazbe. Grijeh iz prošlosti oprošten im je u samo tri sata i kao takvi nastavili su svoj put prema budućnosti. U središtu drame je, kao što je to često kod Shakespearea, njezino veličanstvo – savjest.
Oluja je danas silno aktualna. U njoj se obrađuje problematika ekologije, genetike, savršenog društva, vlasti, zemaljskog mesijanizma, obitelji, ljubavi, rodova i tako dalje. Shakespeare otvoreno kaže da će sve završiti u očaju ako svi ne prihvatimo zakon savjesti i logiku molitve, međusobnog opraštanja i Božjeg milosrđa.
Prospero, glavni junak, a to je sam Shakespeare, je čovjek knjige. Budući da nije mario za poslove vladara, koji su mu prema dužnosti bili namijenjeni, vladu predaje svome bratu i zbog toga biva prognan na pusti otok sa svojom kćeri Mirandom (ona kojoj se treba diviti), djevojkom plemenita, nesebična i dobra srca. Nakon dvanaestogodišnjeg boravka na pustom otoku, doživljava prosvjetljenje da svijet ne može spasiti filozofija, ni magija, ni umijeće/tehnika, niti kazalište/umjetnost nego samo žarka molitva za oproštenje i milosrđe Božje. Čujmo što, na kraju, Prospero govori publici: Očas će biti moj svršetak/ako me molitva ne spasi sveta/prodorna tako da doprijet može/do samog milosrđa Božjeg/što rješava nas sviju mana./Ko što bi i vi htjeli da vam/svi grijesi budu oprošteni/dobrotom svojom oprostite i meni.
Prospero je i sam oprostio bratu koji ga je bacio u ljuto progonstvo i suparniku, napuljskom kralju, koji ga je iznevjerio. Dao je svoju kćer jedinicu za njegova sina. Njihova ljubav je bila prekretnica. Ona je bila motiv i vatra koja je spalila sve „mane“.
U drami, Prosperova kći Miranda, u zaručničkom zanosu kaže: O čuda!/Koliko zgodnih stvorova tu ima!/Kako je lijepo čovječanstvo!/ O divni novi svijete, kad tebi/ovakvi ljudi žive. Novi svijet o kojem mašta Gonzalo, Prosperov savjetnik, želi da svijet ponovno bude kao što je bio na početku u Edenskom vrtu. On razmišlja o tome da sve bude zajedničko u novome svijetu, gdje ljudi ne poznaju nasilje, žive u miru i sreći. Za takvim životom i mjestom teži Gonzalo.
Zanimljivo je znati da je, nekoć, u izvođenju ove drame sudjelovala naša Edita Majić. Ona je napustila svijet kazališta, glamura u glume i preselila se u karmelićanski samostan u Avili. Sada žarko moli za sve ljude knjige, tehnike, umjetnosti i vlasti da se otvore milosrđu Božjem koje izvlači iz kotla zabluda, razočaranja i očaja.
Edita Majić, i svi oni koji su upoznali Kristovu zaručničku ljubav i milosrđe Božje, znaju da divni novi svijet nastaje po savjesti očišćenoj od mrtvih djela. Po molitvi Očenaša.
- Don Šimun Antunovski
- Hitovi: 378