"Tko se boji Boga, naći će i vjerna prijatelja."

U Herakliji, u Pontu, ima otrovna meda. Koji ga uživaju, obezumi ih, jer ga pčele beru po nalipu, kojega ondje ima sva sila. Tako je krivo i opako prijateljstvo, što se osniva na priopćivanju krivih i opakih dobara.

Među duševnim je strastima prva ljubav. Ona kraljuje svim pojavama srca, sve ubraja u se i čini nas slične onome što ljubimo.

Ljubav se dijeli na dvije vrste. Jedna se zove ljubav dobrohotnosti a druga ljubav pohote. Ljubav dobrohotnosti je ona ljubav kojom mi ljubimo neku osobu radi dobra koje njoj želimo. Jer što je ljubav dobrohotnosti prema nekoj osobi, nego da joj želimo dobro?

Kada ljubav dobrohotnosti teče u uzajamnom uzvraćanju, tada ona dobiva ime prijateljstvo.

Uzajamno se uzvraćanje sastoji od tri točke: prijatelji se međusobno ljube, znadu da se međusobno ljube i podržavaju zajedničke dodire i veze, dijele prijateljstvo i prisnost. Ljubimo li jednostavno prijatelja, a da ga ne pretpostavljamo drugima, to je jednostavno prijateljstvo. Ljubimo li ga tako, da ga pretpostavljamo drugima, tada se to prijateljstvo zove „izabrana ljubav“, kao da bismo htjeli reći, da smo ga iz ljubavi izabrali. Jer između više prijatelja, koje mi ljubimo, mi smo izabrali toga, kojega pretpostavljamo drugima. Kada jednoga prijatelja očito i izrazito pretpostavljamo drugima takvim prijateljima, tada je to „prijateljstvo izuzetne ljubavi“.

Kada je poštovanje i pretpostavljanje, koje mi iskazujemo prijatelju, tako veliko da mu nema ravna, da ono ne dopušta uopće ni najmanju mogućnost uspoređivati ga ili mjeriti s drugima, tada se to prijateljstvo zove „svenadmašna ljubav“.

Svakom čovjeku, Filotea, iskazuj ljubav, veliku i iskrenu, ali prijateljstvo sklapaj samo s kojima možeš razmjenjivati kreposne stvari; a što uzvišenije budu kreposti to će i prijateljstvo biti savršenije.

Bude li se vaše prijateljstvo temeljilo na razmjeni spoznaja s područja znanosti, ono će svakako biti vrlo pohvalno; a bit će to još više ako mu u središtu budu kreposti kao razboritost, samozatajnost, jakost i pravednost. Ako je u pak u žarištu vašeg prijateljstva međusobno poticanje na ljubav, pobožnost, kršćansku savršenost, Bože, kako li će ono dragocjeno biti!

Sasvim je izvjesno da je Gospodin nježno i osobito prijateljski ljubio svetog Ivana, Lazara, Martu, Magdalenu; o tome i Pismo jasno svjedoči. Poznato je da je sveti Petar posebno volio svetoga Marka i svetu Petronilu, a sveti Pavao svog Timoteja i svetu Teklu. Sveti Grgur Nazijanski nebrojeno se puta ponosio silnim prijateljstvom koje ga je vezivalo s velikim svetim Bazilijem a opisuje ga ovako: “Činilo se da je kod nas jedna duša u dva tijela.

Evo dakle, Filotea, velike opomene. Otrovni med iz Herakleje po svemu nalikuje zdravom: opasno je pogriješiti pa umjesto jednoga uzeti drugi ili uzeti od jednog i drugog, jer to što je pravi dobar ne priječi štetnost onog drugog. Čovjek mora paziti da ga prijateljstva ne zavaraju, osobito ako se sklapaju s osobom suprotna spola, bez obzira na razloge. Sotona, naime, često prevari one koji ljube. Počinje se kreposnom ljubavi, ali, ako se dobro ne pripazi, najprije će se umiješati površna a onda i osjetilna te konačno putena ljubav. Da, i u duhovnoj ljubavi ima opasnosti ne pazi li se dovoljno, premda je ovdje teško pogriješiti i zamijeniti jednu za drugu. Na čistoći i bjelini jasno se vidi Sotonin prljav trag: zato, kad nam želi nauditi, Sotona to čini lukavo i prepredeno, kako bismo u nečistoću skliznuli gotovo neprimjetno.

Svjetovno ćeš prijateljstvo moći razlučiti od onog svetog i kreposnog onako kako se heraklejski med razlučuje od zdravog; heraklejski je slađi jer mu nalip pojačava slatkoću, a u svjetovnom je prijateljstvu preobilje riječi, strastvenog ulagivanja, pohvala ljepoti, dražestima i osjetilnim svojstvima.

Sveto prijateljstvo govori jednostavno i iskreno, a hvalu daje samo kreposti i milosti Božjoj, jedinom temelju na kojem počiva.

Heraklejski med izaziva vrtoglavicu kao što i lažno prijateljstvo izaziva vrtoglavica duha koja poremeti čistoću i pobožnost, potiče na nježne, znakovite i razuzdane poglede, …  gubitak poštenja.

Oči svetog prijateljstva bezazlene su i stidljive, …  jadikuje se i prigovara samo kad se Boga ne ljubi.

Heraklejski med zamućuje vid, a svjetovno prijateljstvo pomućuje prosudbu onih koji mu robuju pa čine zlo dok misle da dobro rade, a svoje isprike i laži smatraju pravim razlozima; boje se svjetlosti a ljube tminu. Oči pravog prijateljstva bistre su, ono se ne skriva nego rado ide među časne ljude. 

Konačno, heraklejski med u ustima ostavlja gorak okus; tako se i lažna prijateljstva na kraju uvijek pretvaraju u ogavne i smrdljive putene riječi i zahtjeve, a ako se na njih ne pristane slijedi psovka, kleveta, laž, tuga, stid, ljubomora; sve to često vodi u bezumlje i bijes.

Čisto je prijateljstvo uvijek na isti način pošteno, uljudno i blago i može se pretvoriti samo u čisto jedinstvo duša, živu sliku blaženog prijateljstva koje na nebu vlada.

Sveti Grgur Nazijanski kaže da paun svojim zovom, šireći svoj rep i šepureći se, poziva ženke koje ga promatraju na pohotu; kad vidiš da se muškarac kočoperi, kiti, umiljava, šapuće i mota se oko žena i djevojaka a ne namjerava se pošteno oženiti, budi sigurna da je to zato da bi je naveo na kakvu bestidnost.  Poštena će žena zatvoriti uši da ne čuje krikove tog pauna i glas čarobnjaka koji je želi lukavo začarati. Jer, posluša li ga, Bože, kobnog li znamenja skore propasti njena srca!
Mladi koji se krevelje, miluju ili govore, a ne bi htjeli da ih u tome zatekne otac, majka, muž, žena ili ispovjednik, uporno tvrde kako je riječ o nečem drugom a ne o poštenju i savjesti.

 

 

Savjeti i lijek protiv lažnog prijateljstva

Što je, dakle, lijek protiv te bagre, tog mravinjaka bezumnih ljubavi, ispraznosti i nečistoća? Čim osjetiš i najmanji znak, okreni se na drugu stranu, od srca zamrzi na tu ispraznost, poteci k Spasiteljevu križu, uzmi njegovu krunu od trnja i opleti je oko svoga srca da mu ovi lisičići ne mogu prići. Čuvaj se bilo kakve nagodbe s ovim neprijateljem.  Nikad ne reci: “Slušat ću ga, ali neću raditi kako mi govori. Dat ću mu uho svoje ali ne i srce. O, draga Filotea, za ime Božje, nikako ne popuštaj u takvim prigodama. Uši i srce međusobno razgovaraju, i kao što je teško zaustaviti bujicu kad ona jednom krene niz planinu, tako ćeš teško i ljubav zaustaviti kad ti ona odmah iz uha skoči u srce. Koze, po Alkmeonu, ne dišu na nozdrve nego na uši (no, Aristotel ga pobija): ne znam, što je na stvari no vrlo dobro znam da nam srce udiše i izdiše na uši, a isto tako na uši udiše i tuđe misli. Zato čvrsto zatvorimo uši pred kužnim zrakom ludih riječi da nam odmah ne zatruju srce. Ne slušaj ni pod kakvom izlikom nikakve ponude; samo se u tom slučaju ne boj biti neuljudna i neotesana.

Sjeti se da si srce posvetila Bogu i da si mu prikazala svoju ljubav, pa bi svetogrđe bilo kad bi mu od toga oduzela i najmanji trun. Radije mu je ponovno prikaži u tisuću odluka i obećanja pa se sakrij među njih poput jelena u grm i vapi k Bogu. On će ti priteći u pomoć a njegova će ljubav tvoju uzeti u zaštitu pa da ona dalje živi samo za njega.

Čuvaj se, Filotea, opake ljubavi, jer ćeš se odmah i sama izopačiti. No prijateljstvo je najopasnija ljubav. Svaka druga ljubav može postojati, da se ne dijeli s drugim, a prijateljstvo baš i stoji u tome, da se dva ljube. Pa zato gotovo i ne možeš drugome biti prijateljem, da ne prioneš uz njegova svojstva. Nije svaka ljubav prijateljstvo. Jer prvo, čovjek može ljubiti, a da ga drugi ne ljubi, i to je ljubav, a ne prijateljstvo, jer je prijateljstvo uzajamna ljubav, pa ako nije uzajamna, nema prijateljstva. Drugo, nije dosta, da bude ljubav uzajamna, nego osobe moraju znati, da se međusobno ljube. Ako li ne znadu, bit će ljubav, ali neće biti prijateljstvo. Treće, mora k tome biti među njima neka sveza, a to je osnovica prijateljstva. 

Prema svezi ili saobraćaju razlikuje se i prijateljstvo. A sveze se razlikuju prema dobrima, što ih daju ili propisuju. Ako su ta  dobra kriva i isprazna, bit će i prijateljstvo krivo i isprazno. Ako su dobra prava, bit će i prijateljstvo pravo. A što su izvrsnija dobra, bit će izvrsnije prijateljstvo. Kao što je med izvrsniji, kad se bere s biranijeg cvijeća, i ljubav je izvrsnija, kad se osniva na dragocjenijoj svezi.

Podavanje sjetilnih naslada živinska je međurodna sklonost i užitak, pa se među ljudima i ne može zvati prijateljstvom kao ni među magarcima i konjima. I da nema u ženidbi drugih sveza, ne bi ni u njoj bilo prijateljstva. No u braku je zajednički život, rad, imetak, ljubav i nerazriešiva vjernost, stoga je bračno prijateljstvo pravo i sveto prijateljstvo.

Prijateljstvo, osnovano na zajednici tjelesnih naslada posve je surovo i nedostojno imena prijateljstva, kao i ono, što se osniva na ništetnim i ispraznim krepostima, jer i te kreposti zavise o sjetilima. Zovem sjetilnim nasladama one, koje neposredno i ponajprije ugađaju vanjskim sjetilima. Tako se ljudi naslađuju ljepotom, lijepim glasom, dodirom itd. Ništetne su kreposti neke vještine i isprazna svojstva, što ih slabići duhom nazivaju krepostima i savršenostima. Slušaj samo većinu djevojaka, žena i mladića, pa ćeš čuti, gdje bez pretvaranja govore: "Ovo je veoma krepostan čovjek i uvelike savršen: krasno pleše, dobro igra sve igre, odijeva se ukusno, divno pjeva, šali se uljudno, dobro se vlada." A lakrdijaši drže najkreposnijima najveće lakrdijaše. Sve se ovo proteže na sjetila. Zato se i prijateljstvo, što potječe odatle, zove sjetilno, ništavno i isprazno, pa se bolje može zvati ludorijom nego prijateljstvom. Taka su redovito prijateljstva mladih ljudi, koji gledaju na brk, na kose, na nježne poglede, na odijelo, na mladost i na brbljavost. Ta prijateljstva dolikuju dobi ljubavnika, kojima je krepost još neznatna, a sud istom pupa. Zato su ta prijateljstva i nestalna pa se tope kao snijeg na suncu.

Prijateljstvo traži veliki saobraćaj među prijateljima, inače ne može ni nastati ni opstati. Zato se često događa, da u prijateljstvu nastaje i drugi saobraćaj. Iz srca prelaze u srce, uvlače se i uzajamno ulijevaju i utječu čuvstva, nagnuća, dojmovi. Osobito se to zbiva onda, kad uveliko cijenimo onoga, koga ljubimo. Onda otvorimo prijatelju širom svoje srce, pa s prijateljstvom ulaze u nj lako sva njegova nagnuća i dojmovi, bili dobri ili zločesti.

Zaista, pčele što kupe heraklejski med, traže samo med, ali s medom neopazice usišu s nalipa i otrov. Zato se, Filotea, držimo riječi, što ih je češće izrekao Spasitelj duša naših, kako pripovijedaju stari: "Budite dobri mjenjači i kovači navaca", tj. ne primajte krivih novaca s pravima ni rđava zlata s dobrim. Lučite dragocjeno od nevaljala. Tako je, nema gotovo čovjeka bez mane. Pa zašto da od prijatelja uz prijateljstvo prihvatimo svakakve mu mane i pogreške? 

Treba ga dašto ljubiti uza sve mane, ali mana ne valja ljubiti ni primati. Prijateljstvo zahtijeva, da se uzajamno dijeli dobro, a ne zlo. Kao što oni, što vade iz rijeke Taja pijesak, razluče od njega zlato, što ga nađu, pa nose kući, a pijesak ostavljaju na obali, tako i oni, što stekoše dobra prijatelj, moraju razlučiti pijesak mana pa im ne dati u svoju dušu. Zbilja sv. Grgur nazijanski pripovijeda, da su mnogi zavoljeli i divili se tako sv. Vasiliju, te su nastojali nasljedovati i njegove izvanjske mane govoreći polako, zamišljeno i teško razumljivo, idući i noseći bradu poput njegove.

I mi vidimo, gdje muževi, žene, djeca, prijatelji, koji uvelike štuju svoje prijatelje, roditelje, muževe, žene, bilo da im omile, bilo da ih nasljeduju, u prijateljskom saobraćaju prigle tisuće njihovih mana. A to ne bi smjelo nipošto biti. Ta svaki ima dosta svojih nedostataka i sklonosti, pa čemu da prti tude breme? A prijateljstvo ne samo da toga ne traži već naprotiv zahtijeva, da jedan drugom pomaže, da se oslobode svih nedostataka. 

Treba dašto milo podnositi mane prijateljeve, ali ih ne treba podupirati, a još manje prenositi na se. Govorim samo o manama. 

A grijeha u prijatelja ne smijemo ni trpjeti ni podupirati. Ta bilo bi slabo ili opako prijateljstvo, kad bi prijatelj gledao, gdje mu prijatelj gine, a ne bi mu pomogao, gledao ga, gdje umire od čira, a ne bi se usudio, da ga bocne britvom  prijekora i tako spasi. Pravoga i živog prijateljstva nema u grijesima. Vele, da daždevnjak utrne vatru, u koju legne. I grijeh obori prijateljstvo, u koje se useli. Ako je grijeh prolazan, potjerat će ga uskoro prijateljski ukor;ako li se zaustavi i ostane, propade odmah prijateljstvo, jer prijateljstvo može opstojati samo na pravoj kreposti. Kako bi se dakle smjelo griješiti zbog prijateljstva? Prijatelj je neprijatelj, kad nas mami na grijeh; a pravo je, da izgubi prijateljstvo, kad hoće da pokvari i upropasti prijatelja.

Stoga je jedan od najstalnijih znakova, da je prijateljstvo krivo, kad se sklapa s opakim čovjekom, pa bile opačine kakve mu drago. Ako je opak onaj, koga ljubimo, bez sumnje nam je i prijateljstvo opako; jer se tu ne obzire na pravu krepost, pa se mora osnivati na ništetnoj kreposti ili na sjetilnoj vlastitosti.

Trgovačka su društva zbog vremenitog dobitka samo slika pravog prijateljstva, jer se ne sklapaju iz ljubavi prema osobama, već iz koristoljublja.

Evo dvije božanske riječi, dva stupa, kojima se učvršćuje kršćanski život. Prva je Mudračeva: "Tko se boji Boga, naći će i vjerna prijatelja." Druga je sv. Jakova: "Prijateljstvo je ovoga svijeta neprijateljstvo Božje."