Ovaj je spomenik posvećen mornarima iz Senglea - Malta i njihovim obiteljima a može biti posvećen svim obiteljima koje imaju iskustvo rastanka. Skulptura je simbol obiteljske patnje i zajedništva, iskustva odvojenost ali i čežnje za ponovnim susretom.

To je trenutak kada se mora udaljiti od svojih najmilijih i oprostiti se. Kad se vrati,  međusobno će se prepoznati premda promijenjeni, nastavit će kao i prije biti zajedno ali s jednim novim iskustvom.

Umjetnica koja je izradila spomenik zove se Cari Privitera iz Katanije (rođena 1971.). Spomenik je napravljen iz bloka lave, koji je nastao erupcijom na Etni oko 1700. godine, izrezan u kamenoloma u mjestu Paternu u blizini Katanije na Siciliji. Početno je težio 20 tona. Umjetnca je koristila poseban dijamant kako bi isklesala ovaj spomenik jer je lava među najčvršćim stijenama koje se nalazi u prirodi i zbog toga je teško obradiva.

Možemo je usporediti s obitelji koja, unatoč patnji i fizičkoj razdvojenosti, ostaje čvrsta i sjedinjena. Ta je snaga izražena i masom (9,5 tona), obujmom i proporcionalnošću (širok 1,5 m a visok 2,30 m). Moćan je također u svojoj dinamici. Iako se čini kao da je u mirovanju, istovremeno je u pokretu dok su likovi sljubljeni i poput čvora uvezani.

Vidimo majku i sina kako grle oca prije nego što će otploviti.  Kao da traže njegov blagoslov i zaštitu, njih troje sjedinjeni kao jedno tijelo. Otac grli i suprugu i sina. Ruka mu je na sinovljevoj glavi kao znak brige,  blagoslova i zaštite. Svoju glavu je nagnuo prema ženi izražavajući joj ljubav dok mu se na licu vidi ogromna patnja. Supruga je položila svoju ruku na srce muža, kao znak ljubavi i jedinstva. Njen zagrljaj je izrazito dojmljiv dok grli muža. Ispod njih nalaze se snažni valovi koji kao da će svakog trenutka udariti u njih. Sin traži zaštitu od oca ali je istovremeno okrenut majci, s njom će ostati i stoga jednim dijelom preuzeti očevu ulogu, ali s nekim upitnikom na licu, hoće li to moći. Ovaj zagrljaj je uistinu nešto moćno, spontano i prirodno.  Zagrljaj se u osnovi ne razlikuje od bilo koje druge životne aktivnost od većeg ili manjeg značaja. On ih u sebi na neki način sve sažima. Živjeti u potpunosti znači potpuno se prepustiti nekome do koga nam je jako stalo. To istovremeno znači i prepustiti se svemu onome što za nas znači život:  rad, razgovor s prijateljima, odgoj djece, slušanje glazbe, slikanje, pomaganje ili nešto drugo po čemu osjećamo da živimo i stvaramo. Ova međusobna prožetost ili jest ili nije. Ako nije, može započeti, posebno u kritičnim i teškim životnim prilikama kao što je ova.

Valovi su ispod mornara, kao da ga mogu progutati ali i zahvatiti čitavu obitelj. Lica koja su univerzalna simboliziraju obitelj cijelog čovječanstva, puna su patnje i neizvjesnosti pa bude u motritelja trenutno suosjećanje. Kao da visi u zraku pitanje hoće li se ponovo vidjeti. Zagrljaj je iznad valova i kao da kaže – da, zagrljaj i povezanost su jači od valova.

Djelo je zapravo jedan jedinstveni lik, kao što je obitelj, bez velikog razmaka između figura. Ovaj pristup povećava to jedinstvo i daje kamenu i likovima veću snagu. Time se ujedno naglašava i snaga obitelji. Kretanje vala naglašava i dinamiku pojedinih likova i čitave obitelji. Ona u sebi ima nešto snažno, neprolazno, čvrsto kao što je upravo lava. S druge strane donosi svakodnevno nešto novo, nepredvidivo, izazovno.