I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijavaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.“

Svatko od nas ima u sebi Kajina i Abela i svaki dan postoji borba da zastranimo na Kajinov put. Povijest je ispunjena mnogim ljudima koji su krenuli tim putem i iza njih nije ostalo ništa doli krv i smrt. Što znači ispravno žrtvovati? To znači pasti na koljena i moliti Gospodina da zapali žrtveni oganj. To znači dati Gospodinu najbolje od onoga što imamo.

Priča o Kajinu i Abelu jedna je od bibliskih priča koju sam najbolje poznavao u djetinjstvu i mislio sam da ju jako dobro razumijem. Mislio sam da je ta priča jednostavna i da zapravo nema mnogo toga u sebi za poručiti osim: „Ne ubij“, 5. Božje zapovijedi. Kada bolje pogledamo, malo tko za ovu priču može reći da je stvarno razumije. Reći da razumijemo ovu priču bilo bi kao da kažemo da razumijemo Zlo samo. Želim ovim tekstom zagrepsti po površini ove priče i izložiti neke stvari koje su mi zanimljive. Nadam se da će i čitatelj naći korisne stvari u ovome tekstu i da će ga potaknuti na razmišljanje.

Nakon što su protjerani iz Edena, Adam i Eva su na zemlji. Eva rađa Kajina pa onda Abela. Ovdje možemo reći da su Kajin i Abel bili prvi ljudi. Adam i Eva stvoreni su direktno od Božje ruke. Živjeli su u Edenskom vrtu, u rajskom vrtu (grč. paradeisos). Hodali su i razgovarali direktno s Bogom. Kajin i Abel dolaze na svijet kao svi mi ostali i žive na zemlji. Kajin i Abel zasigurno su prvi ljudi koji dolaze na svijet nakon Pada. Pad u širem teološkom smislu označava stanje čitavog čovječanstva kao posljedica istočnoga grijeha Adama i Eve.

Kajin je bio zemljoradnik a Abel stočar. Ovo stočar treba čitati kao pastir. Stvar s pastirima je da mi moderni, gradski ljudi nemamo u glavi ispravnu sliku o pastirima. Obično mislimo da su pastiri ljudi koji bi sjedili na travi cijeli dan pod nekim drvetom i gledali ovce kako pasu. Ali to nije bilo niti približno tako u ono vrijeme. Pastiri su morali biti uvijek budni i na oprezu paziti na stado. Morali su znati obraniti svoje stado i boriti se protiv šakala, hijena, vukova i lavova ovisno u kojem se kraju nalazili. Često je sve što su imali bilo štap i praćka ili nož. Pastir je morao biti hrabar, sposoban i bdjeti nad svojim stadom. To nam mnogo govori o Abelovu karakteru.

„I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu.“(Post 4,1 - 16) Kajin i Abel prinose žrtvu na istom žrtveniku (to vidimo gore na slici) što simbolički znači da im Gospodin daje istu priliku za žrtvu koja bi mu bila mila. Biblijski pisac ne govori ništa o tome kakva je bila Kajinova žrtva. Abelova je bila najbolje moguće kvalitete. Abel daje sve od sebe da ugodi Bogu. Za Kajina to ne piše. Ne možemo zaključiti ništa o Kajinovoj žrtvi. Kajin se možda stvarno trudio i možda je teško radio na tome da se njegova žrtva svidi Bogu.  Ne možemo reći samo zato što ništa ne piše u tekstu da je Kajin prinio za žrtvu komad salate i dva trula krumpira.

„Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati.“() Ovdje nailazimo na privilegiranost mlađeg sina. Ovo se pojavljuje kasnije u Bibliji više puta. Najstariji sin privilegiran je u očima ljudi, ali Gospodin ne mari za ljudska pravila. Jahve nije ništa rekao o Kajinu i njegovoj žrtvi. Kajinova žrtva je mogla biti prilično dobra i kvalitetna. Ali Abelova je bila bolja. Abelova se Bogu više svidjela. Na slici gore prikazan je Abel s lijeve strane ponizno na koljenima u molitivi i iz oblaka Gospodin mu pomaže zapaliti žrtvu. Kajin je nagnut nad žrtvenik i silom ljutito pokušava sam zapaliti vatru. To tako radi kako bi mogao kasnije preuzeti svu slavu za sebe. Ne uspijeva i samo se guši u dimu.

Iz etimologije njihovih imena znamo da Kajinovo ime možemo prevesti kao „Onaj koji želi posjedovati cijeli svijet“, a Abelovo ime kao „Onaj koji je bezvrijedan“. I zaista Kajin se ponaša kao da je Abel bezvrijedan ali je Kajin, kao onaj koji mora imati sve, ne može a da nema Božju pohvalu. Također, ono što je bezvrijedno u očima čovjeka, uzvišeno je pred Bogom. Jedan od Kajinovih odgovora na cijelu situaciju mogao je biti: „Čovječe, sigurno radim nešto krivo. Bolje da popravim žrtvu i učinim je boljom“. Mogao je pasti na koljena i reći Gospodinu: „Bio sam u krivu cijelo vrijeme. Radio sam krive žrtve. Abel zaslužuje sve što ima“. Ali to nije ono što se dogodilo. „Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.“ Kajin nije sretan. I to možemo lako razumjeti. Kajin se žali Bogu kao što to ljudi obično i rade kada im se planovi ne ostvare i kada osjećaju da su zakinuti. Isto vrijedi i za ljude koji ne vjeruju u Boga. Teže je pretpostavljam ako ste ateist shvatiti koga okriviti ali to ne znači da osjećaj nije tu. Isti igrokaz se odvija.

„I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.“ Ovo je ključan dio priče. Gospodin govori Kajinu da je odbijena žrtva isključivo njegova krivica i Gospodin se potpuno ograđuje od bilo kakve odgovornosti za to. Govori mu da nije sve što bi mogao biti. Vrijedi stvarno stati i dobro razmisliti da ako radimo žrtve u životu, trudimo se oko nečega i ne uspijeva nam kako bismo htjeli možda nije do toga da nas Bog mrzi i ne odobrava ono što radimo nego jednostavno naša žrtva nije kvalitetna koliko bi mogla biti.  

Također, Gospodin mu govori da je on sam arhitekt svoje propasti. U izvornom prijevodu ovog retka navodi se zvijer koja dolazi s pohotom i Kajin ju pušta unutra i ulazi u kreativnu uniju s njom. Želi reći da je Kajin sve dobro promislio i da je odlučio pustiti zlim mislima da teku, razmnožavaju se i razvijaju u najgore užase. Ovo sve je Kajinu zadnje što želi čuti. Od svih loših vijesti koje je mogao dobiti ova je najgora a posebno kada ju donosi sam Bog. On želi čuti kako je Bog kriv što je njegova žrtva odbijena i da je nepravda to što je Abel prošao bolje, da život nema smisla jer njemu ne ide dobro i da je sve zapravo greška koju treba uništiti.

Možete na internetu naći zapise iz dnevnika Erica Harrisa. Harris je isto to mislio i ostavio napisano prije nego je u masovnoj pucnjavi ubio 13ero svojih školskih kolega. Tako da nema ništa u ovoj priči što nije stvarno. I Kajin konačno prihvaća katehezu Zloga, odlučuje podići ruku i uništiti onoga kojemu se najviše divi. Odlučuje ubiti onoga čije mjesto želi uzeti. Sve to čini bez obzira na to koliko će ga koštati i u inat Gospodinu. To je ono što je napravio i Harris. To i sam kaže u svojim zapisima. Zato se masovni ubojice ubijaju nakon a ne prije svojih zlodjela. Jer, možemo reći, ako su tako nezadovoljni sa svojom stvarnušću zašto jednostavno ne počine samoubojstvo u svom podrumu nego moraju ići ubijati. Zato što to nema niti približan efekt koji se želi postići. Masovno ubojstvo govori: Moj život mi ne vrijedi ništa ali niti ičiji drugi tako da ću se osvetiti koliko god mogu i samo da vam pokažem koliko me malo briga srediti ću i sebe na kraju. Ljudi uvijek govore kako ne razumiju kako se to može kome dogoditi. Ja ne vjerujem u to. Tko god kaže da ne može vidjeti kako mu se to može dogoditi ili nije iskren ili jednostavno ne poznaje

„Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.“ I Kajin ubija svoga brata Abela. Razmislimo samo što to ubojstvo znači. Kajin je bio zavidan Abelu, što znači da je zapravo htio biti kao on. Abel mu je bio kao cilj, možemo reći smisao kojem je težio. Umorstvom Abela nestaje smisao u Kajinovu životu. Nakon toga što Kajin ima? Ništa. Jer svatko treba cilj, smisao života  koji bi ga svaki dan tjerao naprijed. U Abelu možemo vidjeti Krista koji je položio svoj život za nas. Abel daje najbolje od onoga što ima, stavlja sve pred Gospodina kako je i Krist stavio svoj život pred Gospodina za nas. Također Abel umire kao pravednik i zato što je pravednik. Možemo reći da je Abel svojom pravednošću govorio istinu Kajinu o njemu samom. Krist je također bio razapet zato što je govorio židovima istinu. Zato su ga ubili a zato i Kajin ubija Abela. Stvar je zapravo još gora. Kajin ubija svoga brata kako bi se osvetio Bogu što nije pogledao na njegovu žrtvu. On diže ruku i pokušava naštetiti svome Stvoritelju što čini priču još mračnijom. Bog ga tjera od svoga lica. Kajin gubi svaku vezu s Gospodinom. Zato Kajin kasnije govori: „Kazna je moja odviše teška da se snosi.“ Nakon toga sve kreće nizbrdo. Rađa se Kajinov potomak Tubal-Kajin koji je prema predaji prvi kovač koji je kovao oružje. Unakrsne osvete postaju sve veće i veće. Onda dolazi potop. Genijalno je kako se priča prelijeva iz pojedinačnog grijeha u opću katastrofu.

Što uzeti iz ove priče? Pa na zemlji ne postoje Kajini i Abeli. Svatko od nas ima u sebi Kajina i Abela i svaki dan postoji borba da zastranimo na Kajinov put. Povijest je ispunjena mnogim ljudima koji su krenuli tim putem i iza njih nije ostalo ništa doli krv i smrt. Što znači ispravno žrtvovati? To znači pasti na koljena i moliti Gospodina da zapali žrtveni oganj. To znači dati Gospodinu najbolje od onoga što imamo.

Kajin – Lovis Corinth, ulje na platnu, Kunstmuseum Dusseldorf