“Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod.” – Iv 12, 24

Svi parovi i supružnici koji su u ovim teškim danima razdvojeni zbog raznoraznih okolnosti sigurno se pitaju kako li će prebroditi ovo teško vrijeme. Naime mnogi od njih su zdravstveni djelatnici, mnogi su u samoizolaciji ili se pak nalaze u različitim gradovima. Ovaj tekst smo namijenili njima kao jednu pomoć i nadu u bolje sutra.

Za poruku koju želimo poslati poslužit će nam priča  Johna R. R. Tolkiena iz njegove trilogije Gospodar prstenova.

Priča govori o smrtniku Aragornu i besmrtnoj vilenjačkoj djevi Arwen, kćeri Elronda. Nakon što je njegov otac poginuo u bitci s Orcima, Aragon je sa svojom majkom poslan da živi u Rivendelu. Kada je imao 20 godina, šetao je šumom i pjevao je  Ljubavnu pjesmu o Luthien (predivnoj djevi). Pjevajući tako šumom ugledao je Arwen i pomislio da vidi Luthien – učinilo mu se da sanja. Od tog trenutka volio je samo nju. Arwenina ljepota bila je daleko znana, a tako i ljubav i zaštita njenog oca Elronda.  Aragornova majka ga je upozorila da je njegova ljubav za nju pogrešna, s čim se slagao i Elrond, Arwenin otac. Nije bilo poželjno sklapanje brakova između vilenjaka i smrtnika zato što vilenjaci žive vječno a smrtnici samo jedan ljudski životni vijek. Zbog svega toga Aragorn odlazi lutati. Kada je na svom putu prolazio kroz Lothlórien ponovo sreće  Arwen. Ona tada konačno i zauvijek odabire njega. Zaručili su se, ali Elrond i dalje ne odobrava taj brak. Ovaj put Aragorn je bio prisiljen napustiti Lothlórien. Borio se 30 godina protiv Saurona i njegove izopačene vojske te sa svime ostalim što mu se našlo na putu. Aragorn poslije Sauronova poraza biva okrunjen za kralja. Nakon toga se vjenčao s Arwen te su sretno živjeli u braku dugi niz godina.

Između mnogo divnih njihovih dijaloga i scena iz filma posebno bi istaknuli dio njihove priče iz Prstenove družine, kad je družina u Rivendellu i kada Aragorn razgovara s Arwen, koja je tamo boravila sa svojim ocem. 

POGLEDAJTE VIDEO

Aragorna muči njegova prošlost. On se uspoređuje sa slabostima svojih predaka i misli da i njega čeka ista sudbina. Misli da će biti slab kad će biti najpotrebnije da bude jak. Arwen mu dolazi s leđa i bez ikakvog razgovora s Aragornom, čak i ne vidjevši njegovo lice zna što ga muči. Ovdje već možemo dobiti sliku o dubini njihove povezanosti. Arwen ga hrabri i podsjeća ga da se zlu moguće suprotstaviti i pobijediti. Govori mu da samo zato što su njegovi preci pali ne znači da će i on.

Tu vidimo važnost potpore u ljubavnim vezama. Svaki dan nailazimo na prepreke, probleme ili poteškoće. Jednostavno, od toga se sastoji život. Podrška voljenih osoba je ključna. Bez toga lakše i brže posrnemo. A i kada smo dolje nema nam tko pomoći da se podignemo. Nema nikoga tko bi nam pružio ruku i podmetnuo leđa. Ruka i leđa mogu biti a često i jesu riječi. Riječi utjehe, ohrabrenja i nade. Možemo zamišljati, kada se zaručnik i zaručnica dolaze vjenčati dolaze kao dvije niti koje predstavljaju njihove živote. Te niti su se kroz vezu i zaručništvo već pomalo počele ispreplitati. Brakom konačno do kraja vezana postaju jača i moćnija u borbama. Ali iznad svega najvažnije je svakodnevno biti povezan s Gospodinom i s Njegovom riječi.

Naime, Arwen i Aragorn su duboko u sebi nosili želju za pobjedom dobra nad zlim i upravo ta nada ih je vodila, bez koje ove proročanske i duboke riječi sigurno ne bi mogle biti izgovorene, a niti ostvarene. Aragornovo djelovanje se poslije tog događaja promijenilo, upravo po Arweninim riječima. On zna da će u jednom trenutku morati dati život za svoj narod kako bi pobijedio zlo. Riječ ima snagu mijenjati srca i duboko dirati naše srce.

Arwen podsjeća Aragorna na događaj njihova prvog susreta, što je bilo prije mnogo godina. Tada nisu nosili toliko breme životnih briga koje nose sada. No, kako je breme raslo i njihova čežnja i ljubav jedno prema drugom je uzrasla. Vidimo tu i važnost podsjećanja na prijašnje predivne svijetle trenutke njihova odnosa. Znamo kako li nas samo Gospodin uvijek podsjeća u teškim trenucima na znamenja koja je činio u našoj povijesti. To nam daje nadu, upravo onu nadu koju je Arwen pružala Aragornu.

Njih dvoje prošlo je kroz mnoge nedaće i iznimno teške trenutke koji su često naizgled bili nerazrješivi, ali su se zaista lavovski borili. Borili su se protiv vidljivih protivnika kao što je Sauron. Mnogima koji nisu odobravali njihov brak. Vodili su bitku i s pomirenjem svojih osobnih želja, svojih dužnosti i općeg dobra.

Ali, čini mi se da je najteža bila bitka s nevidljivim neprijateljem, koji i nas svakodnevno napastuje. Ima li sve ovo smisla? Tolika borba zbog čega? Zašto nam Gospodin sve to daje ? Ljubi li nas On, iako nam daje trpljenja? Ali upravo u tome  se pokazuje kakva je naša ljubav za Gospodina i za drugog. Pravu ljubav najbolje na kušnju stavljaju trpljenja. Bez toga „Volim te“ ne znači ništa. Bez toga je očito da „Volim te“ dolazi iz požude, zaljubljenosti ili plitkih osjećaja.

Istinski „Volim te“ postaje bojni poklik jer prava ljubav je kao bitka. Bitka prvo nas samih sa sobom. Borimo se s boli rana i ožiljaka naše povijesti a i s đavlom koji nam govori da te rane nemaju smisla. S njim koji upire prstom u one koji nas najviše vole i govori nam suprotno. Da nas ne voli niti Gospodin a kamoli netko drugi. Gospodin nas poziva da budemo kao zrno koje pada, umire i daje svoj život. Jer, tamo u smrti ćemo ga naći. Umirati naravno ne povlači nužno fizičku smrt. Jer, umirati se može na mnogo načina simbolički. Umiremo kada god onaj drugi ide protiv nas, kada nije kakav bi mi htjeli da bude. Također, umiremo kada prelazimo preko sebe, preko svojih želja i zahtjeva. Umiremo simbolički kada iskreno opraštamo i  zaboravljamo. Trpljenje nalazimo i u poniznosti. Pad zrna na dobru zemlju može značiti upravo to, ponizno se darovati drugome.

Ovo je shvatio i sam Tolkien. U ljubavnoj priči Aragorna i Arwen vidimo otisak priče Johna Tolkiena i njegove žene Edith. John je svoju ženu upoznao sa 16 godina i čekao je 5 godina kako bi se mogli vjenčati. Cijeli život joj je pisao ljubavne pjesme i uvijek je sa žarom govorio o njoj. Svoju ljubav prema njoj je utkao u mitologiju Međuzemlja. Prvo u priču o ljubavi između Berena i Luthien a kasnije kako smo i naveli u puno poznatiju priču Aragorna i Arwen.  Čak i u smrti nije ostavio svoju Edith. Pokopan je do nje, u istom grobu na kojem su uklesana imena Beren i Luthien. I kako bi nam poručio i sam Tolkien :

 „Svijet je zaista pun opasnosti i u njemu se nalaze mnoge tamne odaje, ali ipak postoji toliko toga lijepog, i mada je ljubav u svim zemljama sada pomiješana sa tugom, čini se da će na kraju prevladati.“     J.R.R.Tolkien