„Hvala vam, žene koje ste i majke! Zaklonili ste ljudska bića u sebi u jedinstvenom iskustvu radosti i muke.“ 

Ovom je porukom koju je uputio ženama diljem svijeta u znak svoje zahvalnosti i solidarnosti, sveti Ivan Pavao II izrekao 3 temeljne istine o majčinstvu : Svaka je žena pozvana biti majka, Majka je ona koja zaklanja ljudska bića, Majčinstvo je radost i muka.

Majčin dan je u jednom širem smislu posvećen svim ženama jer svaka žena u sebi nosi jedinstvenu sposobnost majčinske ljubavi i potpunog sebedarja koju je pozvana ostvarivati u odnosima s drugim ljudima.

Svaka je žena pozvana biti majka. Žena je po svojoj naravi majka. Majka u smislu predanosti i usmjerenosti na drugoga. U srži ženskog identiteta nalazi se potreba za majčinskom brigom prema drugim ljudima. To je najkonzistentnija sugestija koja proizlazi iz znanstvenih istraživanja osobnosti žena. Žena u svojoj biti ima potrebu za svojevrsnim iskazivanjem majčinske ljubavi prema drugim ljudima, bila to njezina biološka djeca ili ne. Živimo u društvu u kojem se podlo, ali suptilno nastoji iskorijeniti majčinstvo iz ženskoga bitka. Pridaje se negativna konotacija ženskoj prirodnoj sklonosti za majčinstvom. Opasnost toga jest činjenica da se time degradira ženski identitet na način da se ono što je po prirodi najdublje ukorijenjeno u ženi smatra njezinim nedostatkom koji je sputava u njezinu djelovanju u društvu. Pritom se zanemaruje činjenica da upravo sposobnost žene da daruje život i da njeguje svojom majčinskom ljubavlju omogućuje opstanak društva, a ženu čini tako uzvišenim bićem. Zato je potrebno prisjetiti se što uistinu znači biti majka :

Majka je ona koja zaklanja ljudska bića. Riječ zakloniti grčkog je porijekla, a u starom je zavjetu označavala pokrivalo kojim je Mojsije prekrivao odsjaj božanske slave koji se odražavao na njegovu licu nakon susreta s Jahvom. Majka je žena koja prekriva, štiti i zaklanja odsjaj „božanske slave“ na Zemlji. Biološka majka na doslovan način zaklanja ljudsko biće u svojoj utrobi, a svaka je žena na poseban način pozvana svojom majčinskom brigom zaklanjati ono „božansko“, uzvišeno u čovjeku – njegovo neotuđivo dostojanstvo i slobodu. Ovim je također izrečena izvanredna moć žene. Žena svojom životvornom snagom ima temeljnu ulogu u obnovi ranjenog svijeta, u izgradnji kulture koja njeguje uzvišenost svakog pojedinog ljudskog bića koja se očituje u ljudskom intrinzičnom dostojanstvu.

Majčinstvo je radost i muka. Naizgled proturječno, muka se nalazi u samoj srži radosti. Sve ono što je duboko smisleno rađa se iz muke. Za sve što istinski vrijedi u životu u nekom je smislu potrebno pomučiti se. No ako je muka svrhovita i smislena, koliko god intenzivna i dugotrajna, uvijek rađa radošću jer je plodonosna. Majčinstvo je izniman primjer duboke povezanosti iskustva muke i radosti. U Deklaraciji o ženama Svjetskoga saveza mladih navodi se kako je „žena jedinstvena u svojoj sposobnosti za ljubav i tako može na svoj radikalan način iskusiti slobodu kroz svoj dar sebe.“ Istinsko darivanje sebe radikalan je čin mukotrpnog konstantnog odjeljivanja od sebičnih prohtjeva „vlastitog ja“ koje teži za površnom lagodnošću te prianjanja uz ono što će omogućiti potpunije i predanije služenje drugom čovjeku. Kada žena shvati da je upravo kroz dar sebe spoznala svoju jedinstvenu sposobnost za ljubav te iskusila istinsku slobodu, njezine muke darivanja sebe postaju ništavne u usporedbi s radošću koja ju prožima kada osjeća da ispunja svrhu svoga postojanja.

Uzvišenost majčinskog poziva u punini se otkriva u Božjem naumu spasenja ljudskoga roda. Upravo je po majčinstvu jedne žene Bog postao čovjeku sličan te pobijedivši smrt otkupio čovječanstvo. Blažena Djevica Marija arhetip je savršene žene i majke. U njezinu je liku objedinjeno otajstvo majčinstva i otkupljenja. Po Mariji nam Bog ukazuje na izvorni ženski poziv na duhovno i/ili tjelesno majčinstvo.

Marija je žena koja je bila dostojna u savršenoj punini zakloniti božansku slavu na ovome svijetu, noseći samoga Boga u svojoj utrobi. Tako je po Marijinu majčinstvu zaklonjen odsjaj te izvorne božanske slave koji se nalazi u svakom ljudskom biću. Time je po Mariji u potpunosti posvećen majčinski poziv čija se klica nalazi u svakoj ženi. Zato je  Marija i prikazana u umjetnosti kao Hortus Conclusus – Zatvoreni vrt iz Pjesme nad pjesmama: „Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.“ Ona je spoj između zemlje  i neba , tijela i duše, ograđeni prostor najuzvišenije vrijednosti, najuzvišenije mjesto - vrt u kojemu  je procvjetao najljepši cvijet – svijeta Razveselitelj, kako ga je nazvao Bonaventura Duda. Stoga je to zapečaćeni vrt, zaštićeno i sigurno mjesto pretvoreno u locus amoenus – najljepše i najugodnije mjesto.

Naposlijetku, Marija je postala suotkupiteljica proživjevši muku sa svojim Sinom. Nijedna žena i majka nije iskusila takvu bol kakvu je iskusila Blažena Djevica Marija gledajući muku svoga Sina. No isto tako nijedna žena nije iskusila takvu radost kakvu je iskusila Blažena Djevica Marija gledajući Njegovu slavu i uskrsnuće. U Mariji je duboko ukorijenjeno iskustvo muke iz koje se rađa neopisiva radost. Marija, kao žena nad ženama, majka nad majkama postaje primjer savršene sjedinjenosti s Gospodinom koja se očituje u potpunom predanju i jednostavnosti majčinskog poziva.