Napisati nešto novo o Majci Tereziji, jednostavno je nemoguće!

Veličina i svetost njenog života potakla je mnoge da istražuju i bave se njenim životom. Stoga mi dopustite da napišem malo poznatog i malo osobnog iskustva vezanog za pobožnost prema Sv. Majci Tereziji.

Iako sam i sama majka mnogobrojne djece, želim razmatrati o temi majčinstva - njenom primjeru i svom iskustvu.

Majka - riječ koja ima najviše značenja - sreća, blagost, nježnost, ljubav, briga, pomoć. Za razliku od nas bioloških majki, naša Majka Terezija predstavlja majčinstvo u puno dubljem smislu - ona je duhovna majka. Ona koja je čula riječ "ŽEDAN SAM!" od našeg Spasitelja. Tako je naša Majka Terezija u svima vidjela svoje, tj. Božje dijete. Svoje bi sestre poticala ovako: „Recite Isusu: „Ja ću biti ta“. Ja ću Ga tješiti, hrabriti i ljubiti…Budite s Isusom. On je molio i molio, a potom pošao tražiti utjehu, ali je nije našao…Stalno pišem tu rečenicu: „Tražio sam tješitelje, ali ih ne nađoh.“ Tada napišem: „Budi ta.“ I sada vi budite ta osoba. Nastojte biti one koje će dijeliti s Njime, hrabriti Ga, tješiti Ga. Zamolimo Gospu da nam pomogne shvatiti. Budi ta…Budi ta koja će gasiti Žeđ. Umjesto da kažeš Žeđam, reci budi ta…čini sve za što vjeruješ da Bog od tebe traži da bi bila ta koja će gasiti Njegovu žeđ.

Kao što je rekla: "O onome što radim, pripadam čitavom svijetu, a moje srce pripada u cijelosti Isusu." Osobita joj je želja bila svoje služenje „posvetiti za jedinstvo i sreću obiteljskog života, za nebrojene razorene obitelji u Indiji i posvuda u svijetu. Upravo da bi Isus te žalosne domove pretvorio u radosne – da bismo uveli Isusa u njihove mračne domove – Gospodin želi  da ja i sestre predamo svoje živote kao žrtvu za domove. Našim siromaštvom, radom i revnošću ući ćemo u svaki dom…i doprijeti do srca ljudi – u kojoj se god zemlji nalazile. A samo jednu obitelj – ako samo jedno nesretno dijete, ljubav Isusova usreći, recite mi, neće li biti vrijedno da svi za to dadnemo sve – i svega Vašeg truda?“

Osobno sam velika štovateljica lika i svetosti Majke Terezije. Pogled na njezin lik, čisti je odraz našeg Krista. Njena jednostavnost i mudrost odozgo, natopljena djelovanjem Duha Svetoga ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim. Ona je hrabri primjer koji nas potiče na svetost. To je odlika prave majke prema svojoj djeci, učiti ih i odgajati za Nebo.

Za Majku Tereziju nije bilo nemoguće situacije. Ona nikad nije posustajala od svog cilja i misije, utažiti žeđ svog Isusa. Misija je bila pružiti "svojoj djeci" ljubav koju On raspeti daje sa križa. Saginjala se do najbolnijih, najsiromašnijih, najodbačenijih i u njima vidjela lik Isusa.

Mnogi koji su je osobno poznavali kažu da je zračila, no ona je bila obuzeta molitvom. Majka Terezija je bila "kontemplativka u svijetu". U molitvi je ona dobivala snagu i nepokolebljivost, žar, hrabrost, strpljivost i blagost. U jednom pismu otkriva jedan od načina na koji je molila tijekom dugih godina neprobojne tame: „Često mi, za vrijeme Klanjanja, pred oči dolaze lica ljudi što sam ih susrela te ih se spominjem pred Isusom. – Učinite za mene, kao što ja činim za Vas – spomenite se mojega lica pred Isusom.“ To je sve ono što je nama majkama potrebno, biti što više u Božjoj prisutnosti. Majka Terezija nas potiče: "Budimo produžene ruke Neba".

Na putu Majke Terezije bilo je dosta ljudskih prepreka u kojima bi mnogi posustali. Čvrsta vjera i jednostavnost, te velika pobožnost prema Majci Mariji, radili su čuda u nemogućim situacijama i srcima. U takvim prilikama očitovala se Božja providnost i briga. Gospa je neizostavna družica, a krunica jednostavno, no snažno sredstvo življenja u jedinstvu s njome: „Učili su nas voljeti i moliti Krunicu s velikom pobožnošću; ostanimo nadasve vjerne toj svojoj prvoj ljubavi – jer će nas približiti našoj Nebeskoj Majci. Naše pravilo od nas traži da nikada ne idemo u sirotinjske četvrti, a da prethodno ne izmolimo pohvale Majci; radi toga Krunicu moramo moliti na ulicama i u mračnim rupama sirotinjskih četvrti. Prionite uza Krunicu kao što povijačica prianja uza drvo – jer se bez Gospe ne možemo održati.“ Marija, koja je „sve ove uspomene brižno čuvala u svom srcu“, bila joj je uzor. Baš kao i u Marijinu slučaju, nadala se da će se Bog uplesti u svoje vrijeme i na svoj način.

Posebno je gajila pobožnost prema "čudotvornoj medaljici". Nju je stalno i u svakoj prilici bez ustručavanja darivala čak i ljudima drugih vjerskih uvjerenja. Tako nas je naučila kako uzeti Majku za ruku, da nas vodi Sinu, tada i nemoguće postaje moguće.

Moja obitelj ima živo iskustvo zagovora Majke Terezije. Molitvom upravljenoj svetici naša nemoguća situacija je okrenuta na slavu Božju. Materijalna situacija i životne okolnosti nikad nam nisu bile prepreka da budemo otvoreni životu i rađanju djece. Trudnoća sa šestim djetetom ponukala nas je na traženje većeg stambenog prostora. Vapijućom molitvom prema Nebu, te zagovorom Majke Terezije Bog je milostivo providio kupnju kuće. Kolika može biti "slučajnost" da smo uselili u nju 4. 9. 2016. g., na dan kad je naša Majka Terezija proglašena Svetom u Vatikanu.

"Olujnu devetnicu" molili smo često i bili uslišani, te ohrabreni u mnogim trenucima neizvjesnosti života. Majci Tereziji u čast, naše sedmo dijete, rođena uoči njenog spomendana nosi ime Terezija. Duboko smo uvjereni da naša zagovornica Sveta Majka Terezija brižno i majčinski vodi i brine za našu obitelj.