„Bog nam je zaklon i utvrda,  pomoćnik spreman u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. Neka buče i bjesne valovi morski, neka bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!“ (Ps 46, 2-4)

Crkvena tradicija naziva psalme obrednikom našega života. „Obrednik“ u liturgijskom govoru znači propisani ili opisani tijek određene službene molitve Crkve. Tako razlikujemo obrednik krštenja, vjenčanja … U psalmima je opisan, ukorijenjen čitav moj život. Kada ih čitam pronalazim sebe, svoje iskustvo radosti i čežnje, tuge i tjeskobe. Isus Krist je molio psalme i u njegovoj Osobi oni nalaze svoje ispunjenje. Ulomak iz Psalma 46 govori o poljuljanoj zemlji. Zemlji našega života. Živimo u vremenu poljuljanih odnosa. Odnosi se ostvaruju na zemlji. Zemlja je mjesto odnosa. Čovjek je biće odnosa jer je stvoren na sliku Boga, koji je odnos ljubavi triju Božanskih Osoba. Odnosi nas otvaraju drugome. Ne možemo živjeti bez drugoga, pa makar bio i potpuno drugačiji od nas, išao protiv nas. Mi se pronalazimo u drugom.

Psalmist kaže da se zemlja naših odnosa ljulja. Sve je oko nas poljuljano. Panično. Suvremeni čovjek iskušava uzdrmanost. Mnogi ljudi danas trpe od anksioznosti i napada panike. Tko je to doživio zna da je to osjećaj u kojem kao da se ljulja zemlja, buče i bjesne valovi morski. Strašan osjećaj. Iznimna nesigurnost. Rub smrti. Odakle dolazi? Iz nedostatka istinskih odnosa. Zemlja kao mjesto mojega života, mojih sigurnosti je poljuljana. Naše društvo proživljava duboku krizu na svim područjima života jer je poljuljan temeljni odnos - odnos s Bogom. Razne brige i misli koje potječu od odnosa s nama samima prikazuju nam stvarnost kao zemlju tame bez nade u budućnost. Neprestana trka za novcem, traume koje vrijeme ne liječi stvaraju u nama buku valova morskih i gubimo odnos s Drugim. Dozvoljavamo Bogu da odšeta iz našeg života. Bog je odnos, a Boga sam izgubio. Više ne posjedujem sposobnost istinskog odnosa u sebi. Nastaje panika. Panika je buka, nestabilnost, nesigurnost, očaj.

Bog daje snažan odgovor na ovu ljudsku muku: Ne bojte se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi (naših odnosa) ruše u more … Ako izgubim Boga, izgubio sam i odnos sa samim sobom, prezirem se i ne poznam se. Strah me od mene samoga. Kao posljedica gubitka ovog odnosa nestaje i temeljni odnos: odnos muža i žene. Sakrament. Tajna. Divota. Izvor života. Dolaze razvodi, razdori, beskrajne svađe i optužbe. U moru panike i žestine bijesnih valova naše oholosti ljuljamo se u grijehu. Ljubav nestaje, život se gasi. Sve manje se djece rađa, panika guši povjerenje. Zatvaramo se u sebe.

Ali ne bojte se! S nama je Jahve nad Vojskama. On je pomoćnik spreman u nevolji!! Prekrasna vijest. On je stabilnost, on je naša utvrda, na njega se oslonimo. On liječi. Ispovjedi se, osloni se na kamen koji odbaciše graditelji. On, Isus Krist postaje zaglavni  kamen  koji vraća dar odnosa! Krist je most pružen s neba na zemlju, da se po Njemu možeš uzdići iznad svojih problema i pružiti do drugoga.  Ako si muž, ne gledaj samo njene negativne strane. Sigurno ima i puno pozitivnih, dobrih. Priđi joj kao preko mosta, preko Krista, na drugu obalu do nje.  Ljubav se može obnoviti. Suprugo, pogledaj na svoga muža. I on ima dobrih strana.  Oboje ste dar jedno drugome. Opraštaj! Gledaj na Boga i vrati se u život odnosa. Zauzmi svoju zemlju! Prekrasni su psalmi. Pročitaj! Hrani se i ne boj se. Sve je mirno. S nama je Bog! Emanuel! Čvrstina. Praštanje. Život.