“Brak je kao tango, svatko pleše na svoj način i sve izgleda savršeno usklađeno”

Dok smo prisiljeni biti jedno uz drugo više nego inače, sukobi ne kucaju na vrata, nego upadaju nepozvani. Možda je sada pravo vrijeme da ih „ugostimo“, posjednemo za isti stol s nama i konačno postavimo pravila ponašanja i zaštitimo se od njihova razornog upada u naše živote.

Čini se da su riječi  „odgovornost“ i „dom“ u posljednje vrijeme jedne od najčešće izgovaranih riječi  u našem društvu.  Državne nas institucije pozivaju da odgovornim ponašanjem budemo primjer i  štitimo jedni druge. Vrijeme je krize u kojoj nam je zdravlje ugroženo novim i neistraženim virusom i gdje je odgovorno ponašanje presudno u rješavanju krize. Znanstvenici neumorno rade na traženju lijeka, a do tada se moramo ponašati „kao da ne živimo u 21 stoljeću“. Koristimo, naime, iste metode kao u srednjovjekovno vrijeme teških epidemija kuge i kolere – karantena, higijena i samodisciplina.

Bračne krize i napetosti

Ostanite doma i ne izlazite osim po najnužnije, jedna je od najvažnijih smjernica. A doma, što se zbiva doma? Trebaju li nam smjernice za ponašanje u našim domovima? Jedna od šala koje sam dobila na svoj mobitel u posljednjih dva tjedna (hvala Bogu na toj ljudskoj sposobnosti komunikacije koja panici ruši autoritet, a muci vraća dignitet) bila je statistika dnevnog policijskog izvješća gdje je nasuprot nula krađa i prometnih prekršaja brojka od 16325 intervencija u kući radi obiteljskih svađa. Biti jedno uz drugo nosi svoje izazove. Povratak u četiri zida može za mnoge biti okidač neriješenih problema. Zatvorenost u kući  donosi i nervozu, bespomoćnost i osjećaj nemoći. Upozorava se da nema mjesta panici ako se držimo uputa i pravila, a panika ipak pronalazi put do mnogih domova. Teško se nositi s takvim emocijama i nije čudno da se baš u ovo vrijeme svađamo  više nego prije. I možda ćemo  baš zahvaljujući „krizi korone“  pogledati se „oči u oči“ s nekim od naših svakodnevnih problema, koje smo do sada uspješno gurali pod tepih.

Osobe koje su najvjerojatnije izuzete od svakodnevnih i bolnih svađa svakako su medicinski i drugi zdravstveni djelatnici koji se bore na prvoj liniji fronte  ili osobe kojima je netko iz obitelji pogođen virusom. Tim je osobama potreban mir, utjeha i blizina najmilijih, a mnogi od njih po prvi puta podižu oči k nebu i vape za snagom i pomoći našeg Stvoritelja i Spasitelja.

Mi koji ostajemo doma, poslušni propisima i dalje smo u velikim izazovima neriješenih svađa i nerazumijevanja. Pri tome najviše mislim na bračne partnere i njihove krize i napetosti. Sada, dok smo prisiljeni biti jedno uz drugo svakodnevno i dok dan traje duže nego inače, sukobi više ne kucaju na vrata, već upadaju nepozvani. Možda je sada pravo vrijeme da ih doslovce „ugostimo“ , posjednemo za isti stol s nama i konačno postavimo pravila ponašanja i zaštitimo se od njihova razornog upada u naše živote.

Znakovi koji upućuju na svađu razornih posljedica

Dva su jasna znaka da kreće bračni sukob koji teško da ćete riješiti poznavanjem tehnika dobre komunikacije. Prvi je nagli i radikalni preokret u emocionalnom tonu komunikacije. Do maloprije ste se zabavljali i smijali, kada odjednom jedan od vas promjeni izgled lica i ton, povuče se ili započne svađu iz čista mira. „Što je tebi odjednom…,do sada si bila normalna“.  Kao da je netko promijenio pravila  igre, a nije vas upozorio. Znam puno primjera kada suprugov komentar na žensku oluju hormona poznatu kao PMS potakne svađu i sve završi u međusobnom optuživanju, a ponekad i na prekidanju svake komunikacije na par dana.

Drugi signal jest da percepcija uvrede nadilazi njezine proporcije. Sve što je rečeno utrostruči se u svome sadržaju za osobu koja je povrijeđena. Od obične primjedbe „zašto je ostavljeno svjetlo u kupaonici“ svađa bračnih partnera završi na prozivanju trećeg koljena i njihovih propusta.

Ubojita ponašanja koja razaraju brak i uvjerenje koje donosi nadu da je moguće voljeti ponovno i biti voljen  

Neki autori tvrde da je riječ o dubokim emocijama koje nas u jednom trenutku preplave i govore nešto o našim dubokim i neriješenim ranama. Jake emocije poput srama, ljutnje ili straha mobiliziraju tijelo. Gotovo svaka emocija ima svoj potpis u tijelu. Kada se bojimo, krv nam naglo krene prema donjim ekstremitetima (kažemo noge nam se oduzmu), kada smo ljuti, krv u naletima krene prema gornjim ekstremitetima (stisnemo šake i osjećamo kako nam treperi žila na glavi).

Emocije su poput kompasa koji nas orijentira i usmjeruje prema onom što naš mozak procjenjuje kao opasnost, prijetnju, ugrozu, neugodu ili poniženje. Stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem kažu da ih je potrebno prepoznati kako bi lakše uočili naše točke zapaljenja i kako bi one izgubile na svojoj snazi i moći, a mi odlučili prestati s ubojitim navikama koje  razaraju brak.

Koje su to ubojite navike, ili bolje reći ubojita ponašanja?

Konstantno međusobno kritiziranje i prigovaranje, napadanje i traženje krivca, ucjenjivanje i prijetnje, „tihe mise“. U pozadini svakog od tih ponašanja je vrlo snažna potreba za moći. Svaki od partnera u svađi utječe na ubojito ponašanje onog drugog.“ Ako se ja osjećam odbačeno nemoguće je da ti nisi učinio nešto radi čega se ja tako osjećam. Da me uistinu voliš, ne bi to činio i sigurno bi se promijenio“. Posljedica takvog razmišljanja je da smo na kraju oboje nesretni. Ne samo da ne vjerujemo više u ljubav, nego ne vjerujemo da možemo upravljati svojim životom i svojim emocijama. Ne vjerujemo da je  reakciju moguće promijeniti u refleksiju.

Bračni odnos može sam postati ljekovit upravo u trenutku kada shvatimo da o nama ovisi koji ćemo izbor učiniti. Hoćemo li kritiziranje pretvoriti u jasno izgovaranje svojih želja i očekivanja, zamjeranje u spremnost traženja oproštenja, okrivljavanje u preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje i ucjenjivanje u zajedničko planiranje. Možemo obnoviti svoj osjećaj sigurnosti i povezanosti ako se uvijek iznova odlučujemo na brak na koji smo se s obvezali pred Gospodinom.

Muziku za bračni tango napisao je sam Stvoritelj

Potrebno je uvijek ići korak dalje od traženja emocionalnog zadovoljstva. Prepoznavanje tzv. negativnih emocija i njihove razorne moći u ubojitim ponašanjima tek je prvi  korak.  Drugi je korak polako se otvoriti jedno drugome i pokazati spremnost za povjerenje. Nemojte brkati ljubav sa ispunjenjem vlastitih očekivanja. Zato što smo fokusirani na naša neispunjena očekivanja ostajemo slijepi da postoje različiti načini na koje jedno drugome možemo iskazati ljubav. Ljubav iskazujemo kroz geste i ponašanja koja su svojstvena našem karakteru i odgoju. Različiti smo. Zato se i brak često uspoređuje s tangom. Između plesnih tijela postoji razmak, muzika je ista, a svatko pleše na svoj način i sve izgleda savršeno usklađeno. Nemojte niti pokušavati drugoga učiti svojim koracima. Uvijek je bolje pitati onoga koji je osmislio tu glazbu i ples, zašto je to tako. Zato je vaša samoća u molitvi i vaš susret s Gospodinom lijek za vašu dušu, a onda i vaš brak.