Jedna od riječi koje često čujemo preko medija i koja nam polako ulazi u uši i srce jest: ugroza. Zanimljiva riječ. Čujemo je iz vojnih krugova, kada se govori nacionalnoj sigurnosti i jačanju obrambenih snaga. Ljeti slušamo o ugrozi od požara, slušali smo o ugrozi od potresa. Mnogi su u ugrozi da ostanu bez posla ili se već nalaze u ugrozi nezaposlenosti. Osjećamo ugrozu od jednog malog virusa, koji je u jednom trenutku blokirao pola čovječanstva i utjecao na naše živote… Mnogi iskušavaju ugroze nasilja, nepravde, samoće …
Ugroza je neizbježna, ali utjeha je snažnija.Dobro je uvijek snažnije od zla.Iako na prvi pogled nije tako.Gdje se „utješujemo“?
Prema percepciji mnogih, virus je zadobio proporcije jednog od stvorenja iz Borgesove fantastične zoologije. Naime, Borges nam predstavlja životinju koja se zove Hide-behind, koja ima slično djelovanje kao virus. A kao mogući odgovor na takvu situaciju, u kojoj se trenutačno nalazi gotovo čitavo čovječanstvo, donijet ćemo pjesmu Paul Simona i Art Garfunkela: “Most iznad nemirnih voda”.
U situaciji u kojoj smo se zatekli proteklih mjeseci sigurno nije bilo lako odreći se one svakodnevice koja je bila ispunjena socijalnim interakcijama kako za nas tako i za one najmanje koji su bili prisiljeni napusiti školske klupe, prijateljstva, hobije te razne druge aktivnosti.
Ove specifične okolnosti su nam možda pomogle da razumijemo bolje vrijednost bratske veze, koja pruža ogroman broj faktora koji pospješuju zdravi psiho-fizički te socijalni razvoj.
Često ovih dana, unatoč situaciji koja se može vrlo brzo promijeniti, čujemo ili čitamo u medijima zanimljiv izraz: Nova normalnost. Ovo geslo trebalo bi izraziti i pozvati nas na novi način života u posebnim okolnostima, koja smo proživljavali ovih mjeseci.
Zvuk je u različitim oblicima dio našeg života. On se ne odnosi samo na glazbu. To je širi pojam koji označava mnoge nevidljive valove koji struje zrakom i dopiru do našeg uha. Ono što nam uđe kroz uho mijenja nas, preobražava, prodire duboko u nas.
Nastavljajući niz tekstova o biblijskim parovima nalazimo se pred pravim izazovom. Na red nam dolazi Noa, deseti biblijski patrijarh od Adama. Međutim, namjera a ujedno i izazov ovog teksta je upoznati Noinu životnu družicu. Krenimo redom.
Malo nas čudi da kršćanski Zadar nema autohtonih svetaca, da su sveci koje štujemo u našem gradu, kao što su Stošija, Krševan i starac Šimun, izvana doneseni. Od Crkve priznati kao blaženik jedini je Jakov Zadranin, a i on se proslavio i umro u Italiji, u Bittetu kod Barija. Dakle moramo priznati da smo na neki način siromašni što se tiče crkveno proglašenih svetaca. No kad budemo u vječnosti, vidjet ćemo da je u dugoj kršćanskoj povijesti Zadra živjelo mnoštvo svetih ljudi koji nam mogu biti uzori i zagovornici. Jedna od tih je Anđelika Salghetti-Drioli, r. Isola, sveta žena i majka i njen suprug Frane.
Posljednjih mjeseci slušamo uznemirujuće vijesti o broju umrlih, ponajviše osoba starije životne dobi, a čitam i najnoviju vijest kako je korona virus ušao u još jedan dom za stare i nemoćne. Virus je oduzeo realnu prisutnost i fizičku blizinu članova obitelji, razgovor licem u lice s najbližima. Ušla je u njihove živote zastrašujuća tišina, odvojenost od najbližih i samoća, koja je bila veliki problem za starije i prije koronavirusa. Posvećujemo im pjesmu i video od Leonarda Cohena, veličanstvenu "Dance me to the end of love" (Otpleši sa mnom do kraja ljubavi), jer upravo ovaj video pokazuje njih, osobe starije životne dobi, čiji su život i ljubav jači i od smrti.
„Život je maraton. Nije važno kada si dotrčao do cilja, nego način na koji trčiš.“
Stara latinska izreka Vita hominis militia superterram est, koja znači Ljudski život na zemlji je borba, najslikovitije odražava život junaka ove priče. Njegov način življenja ukratko bi se mogao prikazati kao snažna borba, neprestana utrka i želja za samoostvarenjem. Takav je život proživio atletičar Jesse Owens, Afroamerikanac koji je osvojio četiri zlatne medalje i bio zvijezda na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine.
„Ali prepoznati ga bijaše uskraćeno njihovim očima“ (Lk 24,16)
Nedavno su u jednom staračkom domu u Engleskoj jednom udovcu od 94 godine njegovateljice za rođendan donijele neobičan poklon. Jedan omanji jastuk. Jastuk što su ga poklonile njegovateljice nosio je sliku njegove pokojne supruge. On ju jeprepoznao.
Gledaj me, gledaj me, tu sam već četiri mjeseca… Gledaj me! Ravno u oči – unutra! Daj da se vidim u tvojim očima! Ove oči nisu gledale za sebe; nisu bile više moje, niti su gledale samu sebe! Bile su …u tvojima, uvijek – da bi se mogla roditi u njima, iz tvojih očiju sami moj lik, onako kao što me ti vidiš! Pogled na sve stvari, na čitavi svijet, kao što ga ti vidiš. Evo me sada – onakva kao što me ti želiš.
„Kao što me ti želiš“, Luigi Pirandello
Čim se dijete rodi, vizualni motorički sustav (gledanje i viđenje) istog trenutka postaje najvažniji za njegov rast, to jest način na koji dijete od početka komunicira. Ono što će najvjerojatnije gledati i vidjeti je majčino lice, osobito njezine oči. Majčino lice i oči postaju središte njegovog promatranja.
I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijavaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.“
Svatko od nas ima u sebi Kajina i Abela i svaki dan postoji borba da zastranimo na Kajinov put. Povijest je ispunjena mnogim ljudima koji su krenuli tim putem i iza njih nije ostalo ništa doli krv i smrt. Što znači ispravno žrtvovati?To znači pasti na koljena i moliti Gospodina da zapali žrtveni oganj. To znači dati Gospodinu najbolje od onoga što imamo.
Kad dvije osobe otkriju jedna drugu,… kada podijele svoju viziju, tada je rođeno prijateljstvo.
U prijateljstvu je važno pitanje: „Vidiš li istinu kao i ja?“. Ili, u najmanju ruku: „Je li ti stalo do iste istine?“. Čovjek koji se slaže s nama da je neko pitanje od velike važnosti, koje drugima nije toliko bitno, može biti naš prijatelj. Ne treba se nužno složiti s nama oko odgovora.
C. S. Lewis u svojoj knjizi „Četiri ljubavi“, koja je prožeta vlastitim iskustvom, opisuje četiri osnovne vrste ljudske ljubavi: afektivnu, prijateljsku, erotsku i ljubav prema Bogu. Mi ćemo u ovom članku ukratko prikazati samo onu prijateljsku.
„Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce“ Ps 90,12
Tema svih tema u ovo vrijeme je koronavirus. Evo, spominje se i u ovom tekstu. Je li u potpunosti tako? Je li zaista virus top tema medija, razgovora …? Jedna tema dostiže po brojnosti spominjanja viralnu temu virusa. Ta tema je vrijeme. Vrijeme!
I reče Jahve, Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on“.(Post 2,18)
Ova Božja rečenica uvodi nas u biblijski svijet parova. Zašto Bog kaže da samoća nije dobra? Jer u samoći ne možemo ljubiti i biti ljubljeni. Od samog početka, od stvaranja svijeta promatramo prekrasni Božji naum. Bog želi da čovjek na ovome svijetu postoji kao muško i žensko. Njemu je neizmjerno draga ova otajstvena različitost muškarca i žene.
Pitanje je za svih nas kako se postaviti prema koronavirusu, problemima izolacije i drugim poteškoćama koje proizlaze iz takve situacije. A što je još važnije, kako ćemo razgovarati sa svojim bližnjima, osobito djecom, s kolegama, i konačno u javnosti o tom problemu koji stvara brojna ograničenja, uzrokuje brojne probleme i strahove oko bliže i dalje budućnosti.
Prva i najvažnija stvar je nikad se ne bojati. Strah nam pokvari raspoloženje, što nas predisponira da se lakše razbolimo. Da bi tijelo pobijedilo infekciju, duh mora biti snažan.
Albert Camus je napisao poznati roman „Kuga“. Ono što je manje poznato , napisao je također dva manja djela Pouka i Govora o zarazi kuge, za medicinsko osoblje i sve one koji se susreću s problemom kuge.
"Ne postoji ništa što zauzima više prostora na površini ljudskog života od ljubavi i ne postoji ništa što bi od ljubavi bilo više nepoznato i tajanstveno. Razlika između onoga što je na površini i onoga što je tajna ljubavi, to je izvor drame. "
Karol Woytila je kao pomoćni biskup Krakova, pod pseudonimom Andrzej Jawień, napisao dramu u tri čina Pred zlatarnicom (Przed sklepem jubilera), o životu tri para. Zapravo, "o ljubavi kao trajnom izazovu", jer „ljubav određuje budućnost", svakoga od tri para i svakoga od nas. Prepuna je simbolike i može snažno govoriti svakome od nas, bez obzira na dob ili spol.
“Brak je kao tango, svatko pleše na svoj način i sve izgleda savršeno usklađeno”
Dok smo prisiljeni biti jedno uz drugo više nego inače, sukobi ne kucaju na vrata, nego upadaju nepozvani. Možda je sada pravo vrijeme da ih „ugostimo“, posjednemo za isti stol s nama i konačno postavimo pravila ponašanja i zaštitimo se od njihova razornog upada u naše živote.
“Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod.” – Iv 12, 24
Svi parovi i supružnici koji su u ovim teškim danima razdvojeni zbog raznoraznih okolnosti sigurno se pitaju kako li će prebroditi ovo teško vrijeme. Naime mnogi od njih su zdravstveni djelatnici, mnogi su u samoizolaciji ili se pak nalaze u različitim gradovima. Ovaj tekst smo namijenili njima kao jednu pomoć i nadu u bolje sutra.
Za poruku koju želimo poslati poslužit će nam priča Johna R. R. Tolkiena iz njegove trilogije Gospodar prstenova.
Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. (Ps 27,8)
Živimo u vremenu izgubljenog lica. Čovjek ne može živjeti bez prisutnosti lica drugoga. Svoje lice ne može vidjeti; nije moguće imati odnos isključivo sa svojim licem. Imamo potrebu za licem koje je drugačije od našega. Ogledalo ne pomaže. U ovom gubitku lica, jer smo izgubili Božje lice, izgubili smo i vrijeme koje nam je potrebno, darovano da pronađemo lice. Zato smo stalno u žurbi. Za promatranje lica drugog potrebno je vrijeme. Ono je izuzetno važno.
