Veličina i svetost njenog života potakla je mnoge da istražuju i bave se njenim životom. Stoga mi dopustite da napišem malo poznatog i malo osobnog iskustva vezanog za pobožnost prema Sv. Majci Tereziji.
Iako sam i sama majka mnogobrojne djece, želim razmatrati o temi majčinstva - njenom primjeru i svom iskustvu.
Već u nekoliko navrata društvenim je mrežama kružio kratki, vrlo dirljiv i poticajan, film o dječaku za kojeg su u školi procijenili da se ne može školovati, te o majci koja mu pruža podršku... uskoro doznajemo da se radi o jednom od najvažnijih znanstvenika suvremene povijesti Thomasu Alva Edisonu. I pitamo se, što se je ustvari dogodilo...
POGLEDAJTE VIDEO
https://www.facebook.com/102946338057465/videos/1152204605231065/
U samostanu bosonogih karmelićanki u Đakovačkoj Breznici predvodio sam devetnicu svetom Josipu gdje sam ugledao ovu sliku svetog Josipa s Isusom koji spava na njegovim grudima. Nikad prije nisam vidio ovakav prikaz koji isijava tolikom ljubavlju i nježnošću između Isusa i Josipa. Toliko me se dojmio ovaj prikaz da sam pošao tražiti na internetu ovu sliku i pronašao da se original ove ikone nalazi u kapeli jedne redovničke zajednice u Španjolskoj. Tko želi više informacija može posjetiti web stranicu: https://www.hogardelamadre.org/es/.
Kad promatramo neku svetu sliku, razglabamo njen sadržaj, ulazimo u prizore na njoj, mi zapravo meditiramo, a meditacija je molitva. Meditirat ćemo o životu svetoga Josipa čiji život je neodjeljiv od života samoga Presvetoga Trojstva, i od života Isusa i Marije. Znači bit ćemo s Bogom i sa Svetom obitelji.
Donosimo zanimljivo iskustvo volontiranja u jednom sirotištu u Tanzaniji mladića iz Metkovića Grgura Vugdelije.
Ne znam točno kako sam došao na ideju da idem volontirati, i to baš u Tanzaniju. Jednostavno se ukazala prilika. Uvijek sam htio otići u Afriku. Otkad znam za sebe, to mi je oduvijek bila želja. I tako sam otišao.
Objavljujemo priču bračnog para Cire Piccolo i Raffaelle Esposito Corcione, koji su zajedno autori priručnika za mlade parove o temi udvaranja (Il Manuale del corteggiamento). Svjedoče nam o ljepoti i dubini međusobnog odnosa, te kako korištenje prirodnih metoda može biti velika pomoć u braku. To je znanje koje bi trebali posjedovati svaka žena i muškarac! Janet Smith kaže: “Činjenica da se parovi koji koriste prirodno planiranje obitelji gotovo nikada ne rastavljaju. To puno otkriva. Prirodno planiranje je puno više od apstinencije. Ono je metoda koja zahtijeva puno komunikacije i zajedničkih vrijednosti”.
Preljub je jedno od najbolnijih iskustva u životu. Predugo ostajemo u toj boli, utapamo se u ljutnji, bijesu i povrijeđenosti. Tjeskoba koju osjećamo svojom oštricom zadire i u druga područja našeg života. Postajemo nemoćni jer počinjemo sumnjati u sve što nam je važno, sve što je do tog trenutka bilo dobro i kvalitetno u našem životu. Život se pretvara u životarenje. Samo da izbjegnemo sliku osobe kojoj smo se predali i obećali na vjernost u zagrljaju drugoga ili druge. U svakom slučaju, riječ je o udarcu koji iz temelja mijenja život, kako onog koji je nevjeran, tako i onog koji je otkrio nevjeru.
Što i kako dalje nakon preljuba?
Željela bih vam ispričati bračnu priču obilježenu mukom nevjere muža Elizabete Canori Mora, koju je Sveti papa Ivan Pavao II proglasio blaženom 1994. godine. Živjela je na prijelazu iz osamnaestog u devetnaesto stoljeće u Rimu, u Italiji. Iz priče o nevjeri njezina supružnika Kristofora današnji čovjek, u svijetu u kojem statistike pokazuju da se svaki treći par razvodi, može naučiti kako muka konfliktnih brakova ne završava nužno razvodom ili dugotrajnom terapijom, već potpunom preobrazbom u ljepotu Božje prisutnosti na zemlji.
Mala obitelj, veliko svjedočanstvo
“Dugujemo sv. Stošiji svoje svjedočenje. Ovo je i ohrabrenje za sve one žene koje ne mogu imati zemaljsku djecu”, rekla je Željka te istaknula kako je, kada je saznala da je ostala trudna, sve prepustila Gospodinu vjerujući u njegovu svetu volju.
„Iskreno mogu svjedočiti da sam u dubini svoga srca uvijek vjerovao da će nam Gospodin podariti potomstvo“ – nadodaje suprug Mate.
“Poseban je osjećaj nositi njeno ime jer nas ona obilježava kroz cijeli naš život“, zaključuje Stošija.
Prema Božjem promislu početkom dvadesetog stoljeća, g. 1920. ustanovljena je družba Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje u Blatu na Korčuli. Kod ustanovljenja poslužio se dobri Bog s gospođicom Marijom Petković-Kovač, pokojnog Antuna iz Blata na otoku Korčuli i tadašnjim dubrovačkim biskupom dr. Josipom Marčelićem. Tako je Marija Propetoga Petković - i u domovini i u svijetu, zajedno sa svojom Družbom - postala svima sve u životvornome dobru, svjedočeći Kristovu prisutnost u svijetu dok on ne dođe. Osnovala je i pokrenula svoju malu zajednicu da čini dobro među najugroženijima te da ta zajednica postane sijač i svjedok dobra u ovome neveselom svijetu, istinskoj dolini suza.
Marija je imala uzorne roditelje, a napose je voljela oca kojega je držala “živim svecem”. U djetinjstvu okružena njegovom ljubavlju i dobrim kršćanskim odgojem svoje majke u obiteljskom ozračju koje će šezdesetak godina kasnije II. vatikanski sabor nazvati “kućna Crkva”, Marija je pokazivala nesvakidašnju pobožnost i sklonost meditaciji, ali se i rado družila s najsiromašnijim djevojčicama iz susjedstva i skrivećki im pomagala.
Još snažno odjekuje, na početku ove godine, osobni i zborni zaziv snažnog, zemaljskog i mističnog u isto vrijeme - Kyrie - pjesme s kojom je Angelo Branduardi, poznati talijanski kantautor, želio zatvoriti Annus horribilis (Godina užasa) pandemije. To je vrijeme koje ga je duboko potreslo, skoro prekinulo i gotovo iznutra ugrozilo njegov album „Put duše“ koji je, kao životni trenutak, postao prosvjetljujući i prosvijetljeni zapis, objavljen krajem 2019. godine, nadahnut glazbenim opusom srednjovjekovne njemačke mističarke svete Hildegarde von Bingen.
«Pao sam u osamu (šutnju)“, izjavljuje Branduardi, govoreći o vremenu pandemije. „S pjesmom Kyrie vratio sam se glazbi. Pjevač-skladatelj prisjeća se ove pjesme riječima: «To je za mene plač (vapaj), jedna strašna Božja tišina. Tako sam je razumio. Mjesecima nisam svirao, sada skladam pun čuđenja, poput djeteta.”
Intervju s Angelom Branduardijem napravio je Massimo Iondini
Donosimo članak iz knjige posvećene prof. Anti Vukasoviću Za bolje odgajanje i uspješniji bračni i obiteljski život, o ljepoti, važnosti i izazovu rađanja i potomstva za Kučiće, Hrvatsku i cijeli svijet.
“Na mladima svijet ostaje” - mudra je narodna izreka. Mladi nastavljaju djela svojih predaka - roditelja, djedova i pradjedova. To je uvjet čovjekova opstanka, zakonit proces koji omogućuje neprekidnost življenja, ljudskog održanja i razvitka. Potomci znače nastavak života obitelji, naroda, čovječanstva. Oni grade rodoslovlja, istražuju svoje korjene, nastavljaju već započeto, produžuju nedovršeno, ostvaruju neostvareno. Oni spajaju desetljeća, stoljeća i tisućljeća. Omogućuju razvitak ljudske kulture i civilizacije. Oni će nastaviti i naša djela. Omogućit će daljnji razvitak ljudskoga roda i njegove kulture u budućnosti.
…neki poseban sastojak dođe u moj kruh…
Gdje god da te život odnese uvijek se rado prisjetiš mirisa, slika i osoba iz svog djetinjstva. Ta te sjećanja prate kroz cijeli život. Dio su tebe, ma kako tvoj život danas izgledao i gdje se nalazio, ona ostaje dio tebe. I danas ih možeš tako snažno osjećati. To potvrđuje i ova priča.
Ovih dana je sve oko nas prožeto s jedne strane rađanjem a s druge strane smrću. Na jednoj strani radost Božića a na drugoj strani strah i patnja, izazvana pandemijom virusa i snažnim potresom koji je razorio mnoge domove u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim mjestima. Mnoge obitelji su ostale bez svojih domova. Donosimo članak posvećen Svetoj obitelji, koja se nalazi u progonstvu na putu u Egipat, a time i svakoj obitelji u poteškoćama. Bježe pred Herodom koji hoće oduzeti život tek rođenom djetetu Isusu. To otajstvo progona Obitelji i Božje blizine rasvijetlit će nam slika „Odmor u Bijegu u Egipat“, koju je naslikao 1597. Caravaggio. Nalazi se u crkvi sv. Agneze (Janje), na predivnom trgu Navona, a namijenjena je kao ženidbeni dar Olimpiji Aldobrandini koja se udala za princa Camilla Pamphili.
„O antifone” ili Velike antifone jest naziv za sedam antifona koje se pjevaju ili recitiraju uz evanđeoski hvalospjev Magnificat (Veliča), na molitvi Večernje, tijekom Došašća, i to u osmini pred Božić, od 17. do 23. prosinca, u vremenu neposredne priprave za Božić. Izražavaju dinamiku divljenja pred otajstvom utjelovljenja onoga tko ih pjeva.
Antifona od 20. prosinca „O divni ključu Davidov“ prikazuje Kristova djela, vlast da može otvarati i zatvarati, oslobađati sužnjeve iz tame. Antifona se poziva na dolazak Mesije kao ključa koji otvara, kao sluge Gospodnjeg u svojoj apsolutnoj moći - otvoriti ilizatvoriti - i u ulozi Osloboditelja onih koji su zarobljenici tame.
Skladatelj Ennio Morricone, koji je za života stvorio poznate i divne melodije, umro je 6. srpnja 2020. Rođen je 10. studenog 1928. u Rimu, gdje je i proveo cijeli svoj život.
Njegova supruga Marija Travia je rođena 1932. godine u San Giorgio di Gioiosa Marea (Messina-Sicilija), posljednje noći u godini, 31. prosinca. Međutim, već se 1933. njena obitelj preselila u Rim, gdje je Marija odrasla. Bila je prijateljica Adriane, Ennijeve sestre.
Neposredno prije smrti pismeno ju je naveo kao onu kojoj je sve povjerio: „Na kraju, ali ne kao posljednja, Marija. Ovime obnavljam izvanrednu ljubav koja nas je održala zajedno i nije mi drago što je moram napustiti. Najbolnije je oprostiti se od nje.”
Kuća je mjesto sjećanja, u nju je utisnut naš život i zajedno s njime radosti, boli, kontradikcije i nade. Tu odgajamo djecu, tu nam umiru prijatelji, tu se rađa ljubav i proživljava bolest. Mjesto gdje živimo je nešto što ima veze sa sjećanjem, osjećajima, konkretnim željama i međusobnim odnosima. Stoga je prvotno značenje kuće mjesto okupljanja i sjedinjenja. Freud je napisao da je kuća zamjena za majčinu utrobu, prvo boravište ljudske osobe za kojom, po svoj prilici, čovjek nikad ne prestaje žudjeti jer se u njoj osjećao sigurno i ugodno.
Svjedočanstvo se odnosi na ono što se dogodilo u ljeto 2002. u okrugu Kitgum, na sjeveru Ugande, na području napadnutom od strane zloglasnih pobunjenika LRA (Lord's Resistance Army).
U koncentracionom logoru, tom mraku crnila, zapečenog ljudskog mesa, štakora debelih od stalne gozbe ljudskim mrtvim tijelom, miševa koji grickaju uši, prste i nokte, osoba je nemoćna obraniti se. Tijelo joj je iscrpljeno od izgladnjivanja i izloženosti prljavštini i raznim bolestima. U takvom zemaljskom paklu postoje anđeli. Uvijek postoje anđeli u ljudskom ruhu - ljudi čiji pogled umiruje i tješi, ljudi na koje se možeš osloniti. Jedan od njih je bez sumnje i Stanislawa Leszcynska, koja je 1943.godine deportirana u Auschwitz i tamo ostala do njegova oslobođenja 1945.godine. Logoraši su je zvali „majka“ i „anđeo dobrote“.
Prije nekoliko dana proslavljena je 75. godišnjica od kada su bačene atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. U članku donosimo bračnu i obiteljsku priču o Pavlu Nagai Takashi i Midori Moriyami, o njegovu obraćenju i njihovu zajedničkom svjedočanstvu obiteljske i bračne privrženosti, kršćanske ljubavi i zauzetosti za mir.
Stari Rim sa svom svojom raskoši, ostavštinom kroz brojne očuvane umjetnosti i svim ostalim zbog čega će dobiti naziv kolijevka civilizacije opisan je u brojnim djelima pisaca koji su živjeli u doba njegova procvata ali i stoljećima nakon pada Carstva. Najveći procvat Rim doživljava za vrijeme cara Augusta, u 1. st. pr. Kr. kada nakon pobjede nad Kleopatrom u bitci kod Akcija 31. god pr. Kr. u Carstvu dolazi do mira u državi budući da ta pobjeda označava kraj dotadašnjih dugotrajnih ratova koje su Rimljani vodili. Ubrzo će nakon osnaživanja svoje političke pozicije car August započeti s reformama unutar Carstva. Doneseni su brojni zakoni s intencijom osnaživanja obitelji i gospodarstva koji su zbog ratova pretrpjeli brojne gubitke.
Na dan kada Crkva slavi spomendan svetih Joakima i Ane, Isusovih „djeda i bake“, papa Franjo je pozvao mlade da učine jednu gestu nježnosti prema starijim osobama, posebno onim usamljenima, u kućama ili domovima, prema onima koji nisu vidjeli svoje najmilije već više mjeseci. „Dragi mladi, svaki od ovih starih je vaš djed! Ne ostavljajte ih same! Koristite maštu ljubavi - telefonirajte, kontaktirajte ih video pozivom, šaljite poruke, slušajte ih i, ako je moguće i u skladu s pravilima zdravstvene struke, idite ih posjetiti. Uputite im zagrljaj. Oni su vaši korijeni. Stablo odvojeno od korijena ne raste, ne daje niti cvijeta niti ploda. Stoga je važno sjedinjenje i povezanost s vlastitim korijenima. "To što je procvjetalo na stablu dolazi od onoga što je pod zemljom“ – kaže argentinski pjesnik Luis Bernárdez. Zbog toga vas pozivam da date velik pljesak svim našim bakama i djedovima!“, zaključuje papa Franjo.
